“Upozoravao nas je Milo na samoga sebe. Još na samo početku vladavine otkrio je svoje pravo lice. Izgleda, nije naša tragedija što ne umijemo da čitamo između redova, nego ni redove.”
Piše: Andrija Tomanović
Naivno bi bilo pomisliti da se Milo Đukanović, predsjednik kojeg nema, nakon više od tri decenije „kormilarenja“ Crnom Gorom umorio od vršenja najznačajnijih državnih funkcija.
Možda samo, u pauzi između tvitova (za koje postoji osnovana sumnja da mu ih piše neko drugi), razmišlja kako da razvija sopstvene biznise, budući da mu „predsjednikovanje“ oduzima previše vremena. Radi čak „15 sati, svakodnevno“, povjerio se Hadžihafizbegoviću na TV Fejs.
Eto, moraće danas „skoknuti i do KBC-a. A, najrađe ne bi.
“Tek ću da budem bogat kada budem prestao da se bavim politikom.”, rekao je prije mnogo, mnogo godina. Međutim, još je tu, na „braniku“. I, „zavidljivci“ kažu – ne ide mu loše.
To što narodu nije dobro – nije njegova briga. Trebalo bi. Ali…
A upozoravao nas je Milo na samoga sebe. Još na samo početku vladavine otkrio je svoje pravo lice. Izgleda, nije naša tragedija što ne umijemo da čitamo između redova, nego ni redove.
Još davne 1993. godine, kada je sa „gazda“ Jezdom sklopio ugovor za zakup Svetog Stefana, Đukanović je „državnički“ odvalio:
„Nijedan zakon ne smije biti smetnja poslu koji je u interesu Crne Gore“.
Neki su brzo shvatili da pod ovo „Crna Gora“ podrazumijeva – samoga sebe. Ali, rijetki. IQ-86. Nema ljutiš!
U julu 2003, govoreći o švercu cigara, Đukanović je „lijepo objasnio“:
„To nije bio šverc već tranzitni posao u skladu sa zakonima u Crnoj Gori. Optužbe za šverc su odvratne političke prevare i pokušaj da se destabilizuje Crna Gora.“.
„Zlobnik“ bi rekao da Đukanović stvara zakone. Kao i da pod „pokušajem destabilizacije zemlje“ podrazumijeva – udar na njega.
U martu 2008, govoreći o svjedočenju u Bariju, rekao je da je otišao u Italiju sa željom da pruži „sve neophodne informacije da bi ljudi shvatili da imaju pogrešnu percepciju onoga što se tada dešavalo u Crnoj Gori i da shvate da se tada u Crnoj Gori odvijao jedan posao, koji je u skladu sa našim pravnim sistemom, i od koga je Crna Gora planirala i ostvarila određene koristi“.
A u državi koja je – Milo, sigurno je u skladu sa zakonima da on, tj. „država“ ostvare određene koristi. I šta tu kome nije jasno.
Nakon svega, nejasno je samo zašto je jedan dio građana Crne Gore ostao „u čudu“, nakon što je Đukanović krenuo u otimanje svetinja, inicirajući usvajanje skandaloznog Zakona o slobodi vjeroispovijesti.
Jasno je da bi, i na taj način, „država“ postala znatno bogatija. Sve u skladu sa zakonima i našim pravnim sistemom.
