Pravoslavni hrišćanski vernici danas proslavljuju Lazarevu subotu – Vrbicu, uspomenu na poslednje čudo Hristovo pred Nedelju stradanja, smrt i Vaskrsenje.

Vrbica je praznik koji se uvek slavi subotom, u šestoj nedelji posta, a posvećen je sećanju na vaskrsenje Lazara i ulazak Hrista u Jerusalim kojeg su dočekala deca. Zato se ovaj praznik zove još i Lazareva subota, i smatra se radosnim, dečijim praznikom.

Zbog čega se slavi Lazareva subota?

Događaj Lazarevog vaskrsenja se, prema jevanđeljima, dogodio u Vitaniji i uvod je u novu veru u Vaskrsenje.

Prema jevanđeljskom predanju, Hristos je stigao u Vitaniju četiri dana posle smrti Lazareve, oživeo ga i digao ga iz groba, pa je taj praznik poznat i kao Vaskrsenje Lazara Četvorodnevnog.

U hrišćanstvu taj praznik ima značenje pobede života nad smrću i na bogosluženjima se tog dana pominju voljna stradanja Hristova i vaskrsnuće Lazarevo kao jemstvo za vaskrsenje svih vernika.

Pravoslavni vernici istovremeno proslavljaju i Vrbicu koja, prema kanonu Crkve, počinje službama bdenja u navečerje Cvetne nedelje, svečanog ulaska Hristovog u Svetu zemlju.

Vrbica je za pravoslavne hrišćane praznik dečije radosti, jer je Hristos polazeći u Jerusalim rekao: “Pustite decu k meni, jer takvih je Carstvo nebesko”.

Običaji koji se vezuju za ovaj praznik

Na Vrbicu, grančice vrbe u crkvu unose deca i koje tu ostaju do nedeljne liturgije, na Cveti, kada se obavlja blagosiljanje vrbe. Vrbove grane, koje se potom dele narodu, simbolizuju palmine grane kojima su hrišćani pozdravljali Spasitelja na ulasku u Jerusalim.

Pored toga, unošenje grana vrbe u crkvu nije jedini običaj koji na ovaj praznik uključuje najmlađe – mališani na Vrbicu nose zvončiće vezane za trobojku, čime objavljuju pobedu života nad smrću.

Takođe, u nekim mestima postoji običaj po imenu Lazarice, kada devojke okićene vrbovim granama, idu od kuće do kuće i pevaju pesme koje prizivaju zdravlje.

Izvor: Yumama