epa08358072 A man checks his phone messages as he walks in middle of the street in the BOWERY neighborhood of New York, New York, USA, 11 April 2020. New York City is still considered the epicenter of the coronavirus outbreak in the United States and people are still being asked to stay at home to stop the spread of the coronavirus and minimize the number of COVID-19 patients needing medical attention. EPA-EFE/JASON SZENES
I dok korona virus nezaustavljivom brzinom prodire u sve ćoškove svijeta, a broj umrlih iz dana u dan raste, mnogi političari i javni funkcioneri se drže za glavu i razmišljaju o tome kako bi bilo dobro da vrijeme mogu vratiti unazad jer bi tada mnogo toga promijenili.
A nije da nisu mogli promijeniti, posebno one zemlje koje danas zbog svoje neozbiljnosti trpe najveće posljedice pandemije.
Kada je korona virus počeo da se širi Kinom mnogi su se smijali metodama koje ta zemlja sprovodi kako bi zaštitila svoje građane.
Brojni političari su tada tvrdili kako im ne pada na pamet da zatvore granice svojih zemalja, nose maske, prestanu se grliti, rukovati ili pak nastaviti sa tradicionalnim druženjima u kafićima i restoranima.
Čak ni kada je pandemija stigla u Evropu mnogi nisu željeli da se odreknu starih navika i pandemiju shvate ozbiljno.
Koliko se neozbiljno gledalo na korona virus možda najbolje ilustruje utakmica Lige šampiona između Atalante i Valensije, koja je odigrana 19. februara u Milanu, a na koju je došlo preko 45 hiljada građana.
Istovremeno, tih dana u Milanu se održavao i sajam mode na koji je došao ogroman broj građana, uključujući i strane državljane iz Kine i drugih zemalja.
Upravo su ova dva događaja bili jedan od okidača za rapidno širenje korona virusa u Italiji, a onda i u Španiji, koje su danas evropsko žarište pandemije.
Ali, nisu samo Italijani i Španci pogriješili.
Iste greške su pravili i brojni drugi političari, javni funkcioneri, ali i ljekari, od Srbije, preko Bjelorusije, Francuske, Švedske, Belgije, Velike Britanije, do Amerike i drugih država.
Svi oni su vjerovali da im virus ne može ništa jer „gdje je Kina, a gdje su oni“, a kada je bolest pokucala na njihova vrata prvobitni podsmijeh zamijenili su strah i panika.
Grešaka je bilo mnogo, a ko je pravio veće ili manje, vrijeme će pokazati.
Jedno je sigurno, a to je da će svijetu biti potrebne godine da se oporavi od pandemije korona virusa.
I zato sljedeći put treba dobro razmisliti da li ćemo se smijati ako komšiji crkne krava ili ćemo priskočiti u pomoć kako ne bi sljedeća na red došla naša.
