Tek što su stigli, a već ih je skoro polovina pobjegla iz migrantskog kampa u selu Lipa. Imovina reaseljnih Srba iz sela kod Bihaća tako je postala meta migranta koji se, kažu oni koji obilaze svoja ognjišta, sakrivaju po šumama u blizini kuća.
Ono od čega je strahovao, postalo je stvarnost za Milovana Balabana, srpskog povratnika. Kući prilazi uz oprez i strah, da slučajno tamo ne zatekne nepozvane goste. Pored straha, Balabani žive i sa nepravdom. Dok se migrantima daje i šakom i kapom, do njihovog ognjišta nikada nije stigla struja, pa ni put.
“Ne možete više doći ni da obiđete svoje. Kako? Kako da ja dođem ovdje i nađem nekoga u svojoj kući. Ne znam ja kako bi se ponašao. A to što su oni njima napravili kamp, to je malo naselje za hiljadu ljudi. Ljudi moji znate li vi šta je hiljadu ljudi? Za hiljadu ljudi dovesti i vodu i struju, a dvadeset godina ovdje niko nije ni pitao možeš li prići kući”, priča Balaban za ATV.
Potez kantonalnih vlasti zatvorio je vrata Srbima povratnicima, kažu u Udruženju povratnika. Jasno su kažu, shvatili poruku da u Federaciji nisu dobro došli. Malobrojni srpski povratnici poručuju da od borbe za vjekovna ognjišta neće tako lako odustati.
“200 migranta od njih 500 koliko ih borave ovdje, je uspjelo pobjeći iz kampa što dovoljno govori o samoj ozbiljnosti kampa. Lipa nije rješenje za migrantsku krizu u Bosni i Hercegovni, već je samo dodatni problem građanima Bosanskog Petrovca. Migranti hodaju u grupama od 6, 7, 8 ljudi.. Kuće po selima su raštrkane, gustina naseljenosti je niska i sada je lijepo vrijeme, ovo je poljoprivredni kraj povratnički u kojem stoka i blago spavaju napolju i to su sve neki od faktora koji utiču da se mi povratnici osim poniženo i zaboravljeno, osjećamo i nesigurno u svojim vlastitim kućama”, kaže Nemanja Davidović, predsjednik Udruženja “Povratnici”.
Nepravdu su na svojoj koži osjetili i Dizdarevići. Godinama su čekali na priliku da upale sijalicu u svom domu, a na kraju su morali da napuste zemlju i presele se u Bihać.
“Sad mi nikako nije jasno da neko može dobiti za 29, 30 dana, a ja nisam mogao dobiti punih šest godina. E to mi sad nije jasno. Kako? I pitam tu vlast našu, kako je to moguće. Ja svaki dan viđam te migrante, nema dana. Tu ne prođe jedan migrant, tu prođe 50, sto migranata, 200, 300.. Jendi odoše za Kladušu, drugi za Bihać.. Što se mene tiče, ja sam se na to navikao, mene lično ne diraju, ali ja sam se naslušao toga, da napadaju, diraju žene, provaljivaju, pale kuće”, kaže Damir Dizdarević.
U Migrantski kamp Lipa sa ulica Bihaća je premješteno nekoliko stotina migranta. Tamo im je obezbijeđena voda, struja, hrana, a grade se trgovina, pošta, prostor za zabavu i rekreaciju.
U migrantski kamp u selu Lipa prije nekoliko dana stigli su prvi migranti. Od tada ih ovdje stiže sve više. Iako se za kantonalne vlasti ovo činilo kao jedino moguće rješenje, da migrante izmjeste u srpsko selo, za srpske povratnike kamp je postao prava noćna mora.
