Može li smrt u doba epidemije biti senzacionalna ili eskluzivna vijest? Može li manipulacija i obanjivanje javnosti biti novinarstvo? Ni jedno ni drugo ne može. Zato što to nije etično, profesionalno i moraš prvenstveno imati lošu, zlu namjeru da bi zloupotrebio moć medija za koji radiš.

Posljednjih par dana svjedoci smo medijskog lešinarenja od strane pojedinih novinara (i medija za koje rade) koji upravo u smrti traže eskluzivnost. U doktorima Univerzitetskog kliničkog centra Banja Luka koji rade i dvije, tri smjene zaredom bez odmora, vide nekakave prevarante koji lažiraju, varaju i navodno se zajebavaju sa javnošću.

Ima narodna koja kaže da budala i krivih drva nikad nestati neće. Ali ako budala uzme mikrofon i kameru, pa još umisli da je veći stručnjak od doktora epidemiologa ili infektologa, pa počne analizirati medicinske protokole, a svoje priče zasnivati od izvora koji tako liječe svoje frustracije, onda dobijemo jedan društveni fenomen koji se sigurno može nazvati teror medijskih budala.

Ima ih u Banjaluci, ima i po Republici Srpskoj, Bosni i Hercegovini. Ima ih svuda ali nama je sa ovim našim najteže.

Sramotno je bilo ponašanje nekoliko takozvanih novinara koji su se pokušavali iživljavati na doktorima UKC na pres konferenciji. Strašno je to. Nije etično i nije pošteno te ljude tretirati kao lažove, a ne doktore koji se mjesecima nadljudski nose sa epidemijom korona virusa.

Naravno da ne treba imenovati ni te osobe ni medije. Oni imaju svoj poremećeni sistem vrijednosti i nema tu pomoći ni njima samima i niti nama od njih. Može ih se samo ignoristi.

Svi zaposleni UKC Banja Luka od doktora, sestara do čistačica, vozača i portira su istinski heroji koji na svojim plećima nosi najveći teret ove epidemije. Novinari danas nisu nikakvi heroji.

Svako ko misli drugačije ima priliku za volenterski rad bar sedam dana u UKC-u pa i oni koji sebe nazivaju da su novinari. Tako bi mogli i novinarski istražiti da li i ko krši medicinske protokole.

Izvor: Banjaluka.net