Iako se lideri partija u BiH deklarativno zalažu za dijalog i pozivaju na saradnju, stranačka saopštenja i istupi njihovog članstva u medijima obiluje uvredama, ali se niko zbog toga nikome ne izvinjava.
S druge strane, dok se u BiH međusobno svađaju i vrijeđaju, kada su u pitanju stranci onda je tu priča sasvim drugačija, pa tako nije rijetko da čujemo nekog našeg političara kako se izvinjava strancima u ime ovog ili onog, jer je „eto, rekao nešto što bi moglo da naljuti nekog stranog diplomatu“.
Čak i onda kada neki naš političar s pravom kritikuje stranog diplomatu uvijek će se naći oni koji će brže-bolje potrčati da se izvine.
Posljednji primjer je slučaj pakistanskog ambasadora u BiH, kojeg je ministar bezbjednosti Fahrudin Radončić prozvao zbog nesaradnje u slučaju migranata iz te države. Radončić je rekao da ambasada Pakistana u BiH uporno odbija da pomogne bezbjednosnim strukturama BiH da otkriju ko su i kako se zove više od 5.000 državljana te zemlje, koji nelegalno borave u BiH.
Umjesto da traže objašnjenje, član Predsjednišva BiH Šefik Džaferović i ministarka spoljnih poslova Bisera Turković potrčali su da pozovu pakistanskog ambasadora u BiH da mu se „izvine zbog Radončićevog ponašanja“.
Podanici
Nije ovo prvi put da se naši političari izvinjavaju strancima, čak i onima koji urade ili kažu nešto na štetu BiH ili građana ove zemlje.
Pa, zašto se stalno izvinjavamo strancima, ali ne i jedni drugima? I da li je tačna tvrdnja pojedinih analitičara da korijen problema djelimično leži i u tome što su političari na ovim prostorima i dalje podanički nastrojeni prema strancima?
Sociolog i univerzitetski profesor iz Bijeljine Drago Vuković kaže za Srpskainfo da su na ovim prostorima odavno neki pojedinačni, personalni problemi prerasli u neku vrstu društvenog ponašanja, posebno kao važan istrument političkog djelovanja i političkih odnosa.
Foto: ustupljena fotografija
On ističe da društvo u BiH od završetka rata ozbiljno pati od političkih, društvenih konflikata i sukobljavanja. Takva politika je, kako ističe, toliko prisutna da je prosto navikla građane da svađu političara unutar države i ne doživljavaju kao nešto iznenađujuće.
– Zabrinjava, naravno takvo stanje, a posebno nedostatak volje da se to prevazilazi. Ono što je ispod svih nivoa političke kulture jeste odsustvo potrebe da protagonisti takve politke ne žele dijalogom naći rješenja, a nekada se i izviniti za pogrešne i netačne stavove i tvrdnje. Nije teško razumjeti zašto to ne čine. Takve konfliktne politike su najbolji način vladavine i manipulacija s građanima – smatra Vuković.
Tragikomedija
Кada je riječ o potrebi izvinjenja kao političkoj, nazovi, filozofiji, Vuković kaže da tu tek imamo neku vrstu tragikomičnosti. On ističe da se političari uglavnom izvinjavaju za ono što ne treba, a bježe od izvinjenja za nešto što predstavlja duboki moralni čin.
– Jedan je Vili Brant.On je klečeći na koljenima tražio oproštaj za nešto strašno što su neki njegovi sunarodnici učinili u Drugom svjetskom ratu – podsjeća Vuković.
Foto: Julien Warnand/EPA
On ističe da su mnogi pokušali da loše kopiraju Branta. Bilo bi logično, smatra Vuković, da se svi lideri bivših jugoslovenskih republika, a sada nezavisnih država izvine jedni drugima za mnogo toga lošeg što je urađeno.
– Posebno je bilo potrebno da se nacionalni lideri u BiH izvine žrtvama koje su na svim stranama nastale u proteklom ratu. To bi bio mali doprinos teškom pomirenju. Bilo je pokušaja da to urade prvo vjerski poglavari. Ne znam da li međureligijsko vijeće uopšte funkcioniše u BiH. Istina, niko previše ne razvija duh tolerancije i saradnje. To posebno ne čine političke i medijske elite – ocjenjuje Vuković.
Izostala podrška
Komentarišući slučaj pakistanskog ambasadora, Vuković ističe da je potpuno razumljivo da jedan ministar bezbjednosti traži odgovorno ponašanje svih kako bi se riješio problem migranata.
Dodaje da takvo ponašanje važi i za strane ambasadore, ako se njihovi sunarodnjaci nalaze kao migranti na teritoriji BiH.
– Bilo je za očekivati da svi podrže ministra. Desilo se, međutim da je Džaferović imao potrebu (bez ikakve potrebe) da štiti ambasadore i da im se izvinjava. Nije to neki diplomatski stav koji bi bio potreban da su učinjene greške. Ovo mi više liči na neku vazalnu potrebu da se nekom dodvoravate zbog nekih zasluga iz prošlosti ili zbog budućih mogućih savezništava. Generalno mislim da je ukupna spoljna politika u BiH dobrim dijelom naslonjena na nepolitičke veze – smatra Vuković.
Pitanje opstanka
Ističe da nacionalne politike u BiH nisu uvijek u skladu sa državnom politikom i to jeste ozbiljan problem budućnosti ove zemlje. U tom pogledu, po njegovom mišljenju, najveći stepen te „vazalne“ politike iskazuju Bošnjaci.
Vuković navodi da se ponekad čini da je to politika s puno panike jer se, na primjer, ostanak OHR, stranih sudija i još nekih međunarodnih institucija doživljava kao pitanje opstanka Bosne i Hercegovine.
– U tom kontekstu gledam i na potrebu izvinjavanja strancima. Potpuno sam siguran da je samo dijalog i razumijevanje svih političkih aktera jedini pravi put za razvoj društva u BiH. Ako se lideri budu dogovarali, a to znači i izvinjavali jedni drugima, onda je to dobar indikator samoodrživosti Bosne i Hercegovine – zaključuje Vuković.
Kukić: Dvostruki aršini
Sociolog i univerzitetski profesor iz Mostara Slavo Kukić ističe da u BiH vlada poseban fenomen – prema svima smo uljuđeni, osim prema Srbima, Hrvatima i Bošnjacima.
Foto: Klix/RAS Srbija
– Logika ovdašnjih političara je da svaka mogućnost približavanja s druga dva naroda predstavlja potencijalnu opasnost za njihov vlastiti. Iz tog razloga se prema strancima ponašaju uljuđeno i civilizovano, dok za komšije i sudržavljane vrijede potpuno druga pravila, jer ih samo ta druga pravila održavaju u sedlu vlasti – kaže Kukić.
On ističe da ne vidi potrebu za podilaženje strancima, posebno ako neko radi protiv bezbjednosti države u kojoj živite.
Komentarišući najnoviji slučaj s pakistanskim ambasadorom, Kukić ističe da je Radončić samo tražio da se uzmu otisci od migranata i pošalju u Pakistan kako bi oni potvrdili njihov identitet.
– Čemu izvinjavanje? Šta je loše rekao Radončić? Ako Pakistan ne pokazuje nimalo volje da sarađuje da se utvrdi identitet njihovih državljana onda se trebamo ponašati kao svaka suverena zemlja u tom slučaju. Ne treba se izvinjavati nikome, uključujući i Evropljane. Oni su svoje granice zatvorili, a kod nas igraju igru velikog kolonijalizma – poručuje Kukić.
