Prije nekoliko dana Sabit (70) i sada već Slavica Ćanić izrekli su sudbonosno „DA“. Još jedno vjenčanje u doba korone, sa kumovima i matičarem, bez mnogo zvanica, jer sigurnosne mjere valja poštovati samo po sebi je zanimljivo. Samim tim i zbog činjenice da mladoženja i mlada moraju skinuti maske da bi ispoštovali ono čuveno „Sada možete poljubiti mladu…“Ipak, iza ove priče koja je „za sva vremena, u dobru i zlu“ vezala dvoje ljudi u „pristojnim“ godinama stoji prava filmska priča.
Čuli smo je nakon dugog ubjeđivanja i molbi da vrijedi pričati na jednoj od popodnevnih kafa, gdje smo Sabitu i Slavici ukrali malo vremena. Dakle, njih dvoje, Sabit Prijedorčanin i Slavica, Makedonka iz Skoplja, prvi put su se upoznali prije gotovo četiri decenije u Prijedoru.
Foto: Info Prijedor.ba/Ustupljena fotografija
– Znali smo se iz viđenja. Ona je stanovala na Pećanima, ja u crvenom soliteru. Poznanici iz grada, pozdravljali smo se, po neku progovorili, bila mi je jako simpatična i to je bilo sve – priča Sabit.
Onda je stigao rat. Sabit je izbjegao u Austriju, u Beč, a Slavica koja je tih ratnih godina ostala udovica s tri kćerke napušta Prijedor i odlazi u Makedoniju, u Skoplje.
Foto: Info Prijedor.ba/Ustupljena fotografija
– U Beč nisam otišao slučajno. Tamo imam dvije prekrasne kćerke na koje sam vrlo ponosan. Beč je zbog tog bio logičan izbor. Nakon 21. godine braka, razveo sam se, civilizovano, i od tad samovao. Prije osam godina vratio sam se u Prijedor – kaže Sabit.
Otvoreno i iskreno priznaje da je u to vrijeme povratka pokušavao naći neku srodnu dušu, ali nije nikako išlo, piše Info Prijedor.ba.
– Onda se sjetim sada već moje Slavice. I odlučim da je potražim na Fejsbuku. Nađem je u Skoplju, pošaljem zahtijev za prijateljstvo i ona ga prihvati. Bilo je i pitanja jeste li udati, ona kaže nisam, tako je glasio i moj odgovor na njeno pitanje da li sam oženjen. Dugo smo se dopisivali, i u oktobru prošle godine pozvao sam je da dođe kod mene u Prijedor. Bio sam, presrećan kad je pristala – priča Sabit koji ne krije da je njegova Slavica sve ono što jedan muškarac može od žene poželjeti u braku.
– Draga mi je, tolerantna, iskrena. Spremna na razumijevanje, ima toliko divnih osobina kojim ne bi odolio ni jedan muškarac. Žena za poželjeti. Treba imati sreće u životu i sresti jednu takvu ženu, i reći da je tvoja. U 25 godina mog samovanja 25 puta sam se mogao oženiti, ali eto nisam. Sudbina valjda da dočekam Slavicu – kaže Sabit.
Foto: Info Prijedor.ba/Ustupljena fotografija
Nakon nekoliko mjeseci boravka u Prijedoru odluče i da se vjenčaju. U doba korone valjalo je pripremiti i valjane papire. Malo komplikovano, jer je Slavica državljanka Sjeverne Makedonije. Ipak u cijelu priču tad je uskočio Sabitov brat i kum Zijad Ćanić, Ćana, uz čiju su pomoć uspjeli da srede dokumenta na osnovu kojih su se i vjenčali.
– Samo se čekalo njeno „Da“. Mogu reći da sam zaista srećan čovjek. Koliko sam bio srećan kad sam dobio kćerke, pa poslije četvro unučadi i dvoje praunučadi, e sad mogu reći da je ta sreća na vrhuncu svih sreća što imam – kaže Sabit.
Dodaje da je u bračnoj zajednici sa Slavicom dobio samopouzdanje, neku energiju i volju za radom i životom.
– Po prirodi sam lijen, ne znam nekako o sebi da brinem. A sad je tu ona. Ona mi je i majka i sestra, žena i moj drug. Ona mi je sve živo. Neko s kim ujutro s posebnom srećom pijem kafu. Toliko sam se puta do sad mogao oženiti, a eto nisam. Možda sam upravo nju negdje imao u podsvjesti, poput sna. I taj moj san se sad ostvario. Ne krijem da sam najsrećniji čovjek na planeti – kaže iskreno Sabit.
Presrećna je i njegova ljepša polovina Slavica. Priče im se podudaraju, pa i u njenom priznanju da ni jednog časa nije bila iznenađena kad ju je Sabit pronašao na Fejsbuku.
– Ne, nije me iznenadio. Mislim da je osjećao neku simpatiju. A opet s druge strane mene su okupirala djeca, unučad, nisam imala mnogo vremena – kaže Slavica. Obradovala ju je Sabitova inicijativa, to što je on napravio prvi korak.
– Gledala sam ga na Fejsbuku, ali nisam htjela prva da ga kontaktiram. Neka on mene prvi potraži. I moram priznati da sam se obradovala. Doduše, u početku mu nisam mnogo ni vjerovala, muško, ko muško, a poslije sam vidjela da je dobar, fin, iskren, korektan, povjerljiv. Tako sam ga mnogo zavoljela. Sad sam presrećna – priča Slavica i iskreno priznaje da se sreća u braku sa Sabitom pozitivno odrazila i na njeno zdravlje. Tablete za pritisak sada su daleka prošlost.
