Svako ko je uvjeren da sa prostora BiH potiče samo jedan nobelovac grdno griješi. Јer, Ivi Andriću se pridružio i Ali Turković, sin Bisere Turković, aktuelne ministarke inostranih poslova BiH, piše portal banjaluka.net.
Skromna majka nije htjela da ranije upozna javnost sa ovakvim veličanstvenim dostignućem, a i sada je to procijedila kroz zube, tek kada su se mediji zainteresovali za imenovanje laureata na poziciju službenika u ambasadi BiH u Kataru, navodi banjaluka.net.
Kada se i zbog čega Ali Turković našao u krugu osoba sa značajnim dometima za čovječanstvo, i dalje ostaje tajna, pošto je gospođa na funkciji šefice bh. diplomatije našla za shodno tek da kaže da je riječ o kolektivnoj nagradi, te izrazila spremnost da dostavi fotokopiju priznanja pojedinim upornim radoznalcima. Preostaloj većini građana, ushićenih zbog novootkrivenog Andrićevog nasljednika, preostalo je tek da nagađaju kakvu su to Alijevu zaslugu prepoznali u Stokholmu, ali ne i u rodnoj zemlji, ističe se u tekstu.
Biće da je Turković junior najvjerovatnije ponosni vlasnik Nobela za mir, a ukoliko se pogleda lista dobitnika, može se saznati da su u posljednjoj deceniji ovu nagradu dobile dvije internacionalne asocijacije – Međunarodna kampanja za zabranu atomskog naoružanja 2017. i Organizacija za zabranu hemijskog oružja 2013. godine. Јeste da ova prva grupacija okuplja 450 NVO iz 100 zemalja, a druga predstavlja krovno tijelo za aktiviste iz 190 država – što sugeriše zaključak da se diplomica slična Alijevoj našla u hiljadama privatnih kolekcija širom planete, ali, poklonu se u zube ne gleda, naglašava se u tekstu portala banjaluka.net.
Ili ipak gleda, ako se uzme u obzir urnebesna činjenica da je jedan poslanik Naše stranke u Parlamentu BiH ekspresno zamjerio Biserinom sinu zašto u znak protesta nije vratio Nobela onda kada ga je dobio austrijski pisac Peter Handke? U svakom slučaju, do sada nepoznati laureat nije zaslužio ovakav tretman na domaćem terenu, jer je, osim impresivne spoznaje da Andrić nije sam u klubu globalnih veličina, glava njegove familije, majka Bisera, ne tako davno obradovala obične smrtnike porukom da i BiH ima porodicu Tramp, ističe banjaluka.net.
U kojoj uloga Donalda pripada ministarki, a rola kćerke predsjednika SAD, Ivanke, pogađate, nobelovcu Aliju. Bar je tako glasilo zvanično objašnjenje gospođe Turković kada su je dosadni sitničari prije par mjeseci pitali zašto je na službeno putovanje u Vašington povela potomka, koji u tom momentu nije imao nikakvu oficijelnu funkciju. Uslijedilo je logično kontrapitanje – a zbog čega Tramp vodi kćerku kao glavnu savjetnicu na svaku turneju po svijetu?, nglašava se u tekstu.
Nakon takvog verbalnog gema, seta i meča, sva drska usta morala su da budu začepljena. Ipak, bilo je nekih sitnih duša sklonih podsmijehu, kao i prigovorima, poput tvrdnje da je Bisera Turković ubrzo nakon američke epizode imala novi gaf, pošto je u januaru ove godine otišla u Katar i od tamošnjeg vladara, emira, primila orden u znak zahvalnosti za “unapređenje odnosa“. I to ne bilo kakvu medalju, već kreaciju sastavljenu od 184 mala dijamanata, u kombinaciji sa bijelim zlatom, piše u tekstu objavljenom na portalu banjaluka.net.
Portal banjaluka.net piše da jeste da BiH ima zakon koji obavezuje funkcionere zajedničkih institucija da sve poklone skuplje od 200 KM predaju instituciji koja ih je imenovala na položaj, ali, poslije Biserinog povratka iz Katara to se nije desilo. Vjerovatno je ministarka, retorički vješta kakvom ju je bog dao, našla način da objasni kako svaki dijamant u katarskom ordenu košta tek jednu marku. Dakle, priznanje je zadržala, ali sina Alija nije sprečavala da ode u pečalbu u ambasadu BiH u Kataru, kako bi se bar na kratko sklonio od ljubomorne svijetine i zavidnih pogleda u rodnoj grudi.
Tu sa terena crnog humora prelazimo na otužnu realnost, jer gospođa Turković, avaj, zna šta su nobelovski dometi i trampovski maniri, ali očito nema pojma šta je sukob interesa. Pogotovo ako se ima u vidu to da je, prema njenom priznanju, sina Alija u Katar poslala izvjesna “agencija“, a u tom eufemizmu nije teško prepoznati da je u pitanju OSA. Ista ona struktura koju Turkovićeva kontroliše, pa i kadruje u njoj, kao članica Izvršnog obavještajnog odbora pri Savjetu ministara BiH, zaduženog upravo da vedri i oblači među domaćim “agentima“ i “špijunima”, navodi se u tekstu.
Sve ovo ne treba da čudi, budući da je ministarka imala od koga da se uči nepotizmu, pošto se njena skoro tri decenije duga politička karijera odvija u koordinatama SDA, stranke u kojoj se moć uvijek prenosila u okvirima porodice Izetbegović, prvo sa oca na sina, a u novijem periodu sa muža na suprugu. Ništa od toga ne bi bilo naročito traumatično kada bi bila riječ o internom pitanju jednog ograničenog područja, poput, recimo, Kantona Sarajevu. Međutim, čitava ta garnitura, od Izetbegovića do Turkovića, tretira kompletnu BiH, sa dva entiteta i tri naroda, kao privatnu državu u njihovom vlasništvu, dodaje banjaluka.net.
Politička biografija Bisere Turković prepuna je ekcesa u kojima je minimizirala, opanjkavala i “minirala” Republiku Srpsku, gdje god je službovala tokom dugog niza godina provedenih u diplomatskom fahu. Ali, čak i uz takvu štetu moguća je bar jedna korist, jer je upravo taj sitnosopstvenički odnos prema državi, i to kod onih koji se najviše zaklinju u nju, najuvjerljiviji argument za maksimalnu autonomiju Republike Srpske unutar BiH – a u budućnosti, ko zna, možda i više od toga. Dok ne dođe vrijeme definitivnih raspleta, Srpska će imati veoma jednostavan aršin da utvrdi koliko je jaka i u kojoj mjeri ne zavisi od sarajevsko-katarskih šema. Tačno onoliko koliko će se i sama razlikovati od “čudesnog svijeta privatluka”, čiji je današnji najživopisniji simbol u BiH upravo Bisera Turković, zaključuje u tekstu portal banjaluka.net.
