Više od pedeset miliona ubijenih u Drugom svjetskom ratu trebali su da budu opomena da nacizam i fašizam zauvijek trebaju da ostanu na smetlištu istorije.
Da li smo nešto naučili iz prošlosti? Jesmo, naučili smo da je pamćenje kratko, a dan dug, pa tako ono što je bilo juče danas više ne vrijedi.
Mnogo toga se promijenilo u ovih 75 godina otkako je svijet oslobođen od nacističkih i fašističkih čizmi. Evropski parlament je prije 11 godina donio rezoluciju kojom je utvrđen Evropski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, čime je izjednačio fašizam, nacizam i komunizam.
Ovim je samo dat vjetar u leđa radikalnoj desnici širom Evrope za prekrajanje istorije i postavljanje u istu ravan žrtvi i njihovih krvnika. Ne treba, stoga, da nas čudi ako već sutra one koji su do danas bili žrtve proglase ubicama. Danas ćemo ih možda još oplakivati, a sutra, ko zna, možda ćemo ih proklinjati.
Trenutno je samo jedno sigurno, a to je da će pobjednici i poraženi uvijek biti na suprotnim stranama, ali ko će u kojem momentu za svijet biti krvnik, a ko žrtva, to je već nešto što zavisi od odnosa snaga na terenu.
Da li ćemo za 30 godina učiti u školama kako je Hitler bio dobar čovjek i da oni koji su ubijani po koncentracionim logorima nisu bili žrtve već krvnici?
Da li su oni koji su ubijani u Jasenovcu prethodno osuđeni na smrtnu kaznu i za koji grijeh, i da li bi bilo Blajburga da nije bilo Jasenovca, Sajmišta, Aušvica, Birkenaua i na desetine drugih logora u Drugom svjetskom ratu?
Odgovori mogu biti i potvrdni i odrični, u zavisnosti od naratora i njihove publike.
Zavisi i od svih nas, jer ako dozvolimo da duh nacizma i fašizma ponovo vaskrsne i ako ga ne sasiječemo u korijenu, ne treba čuditi ako naša djeca budu učila kako su u Jasenovcu ubijane ustaše, a u Aušvicu Nijemci.
Ako budemo ćutali jer ne želimo da se nekome zamjerimo, sutra ćemo ćutati jer nećemo smjeti ništa da kažemo, pošto će biti kasno.
Niko ne spori da su komunisti imali mnoge mane i da je i na njihovim rukama bilo, takođe, nevine krvi. Ali, izjednačavati komuniste s fašistima i nacistima isto je kao kalemiti bananu na jabuku i očekivati da će dogodine roditi avokado.
