Profesor emeritus Nenad Kecmanović ocijenio je da se virus korona povlači, ali da visoki predstavnik u BiH Valentin Incko nema namjeru da to učini, te da je postao asimptomatični slučaj kovida-19 – ništa mu ne nedostaje, ali širi zarazu sjedenja u kancelariji sa maskom na licu u fizičkoj izolaciji od stvarnosti.

– I kao metafora za tu realnost u kojoj je sve stalo, ni naprijed, ni nazad, ni protektorat, ne zna šta da radi, a neće da ode – naveo je Kecmanović u autorskom tekstu za “Politiku”.

Uz ocjenu da Incko, za razliku od kovida, ne namjerava da se povuče, Kecmanović ističe da za njega nema ni vakcine, ni lijeka, a ne pomaže ni karantin.

Kecmanović je podsjetio da je svojevremeno neko rekao da će protektorat otići iz BiH dan uoči prijema BiH u EU, ali tada se još nije znalo da će Incko ostati kao personifikacija OHR-a, kao i da će se EU “zabaviti o svom jadu”, da se BiH neće promijeniti i da će ući u EU “kad na vrbi rodi grožđe”.

“Јedino rješenje je proglasiti Incka za počasnog predsjednika nemoguće države, bez ograničenja mandata – doživotno”, piše Kecmanović.

Objašnjavajući u čemu je tajna Inckovog visokopredstavništva, Kecmanović ocjenjuje da je, prije svega, u tome što bi se izbor njegovog nasljednika spotakao o ruski veto tako da bi bio razriješen, a novi nikad ne bi bio izabran.

Zato, kaže Kecmanović, u Savjetu za sprovođenje mira /PIK/ i Savjetu bezbjednosti UN svi zapadni ambasadori prećutkuju da je Incko zagazio u 11. mandat.

Zatim, piše dalje Kecmanović, kada bi Incko u izvještajima ustanovio napredak u bilo čemu u BiH, ojačao bi argumentaciju da je suvišan i odsjekao granu na kojoj udobno sjedi, a, osim toga, nikad ne podnosi izvještaj o svom radu tako da ostaje neprovjereno koliko je doprinio lošem stanju u BiH.

– On je nadležan za sve, a nije odgovoran ni za šta. Incko ne radi i ne griješi i ništa mu se ne može konkretno zamjeriti, osim generalne negativne pristrasnosti prema Republici Srpskoj. Za razliku od Volfganga Petriča, koji je lobirao za “Dojče telekom”, Pedija Ešdauna, koji je prodao poklonjenu kuću na Јablaničkom jezeru, on nema fleke – navodi Kecmanović.

On podsjeća da su prilikom isteka Inckovog petog mandata za ukidanje OHR-a bili EU i Rusija, kao i Srbi i Hrvati, ali da su SAD progurale uslov da sam Incko procijeni da li je BiH zaslužila da ode.

On dodaje da “nije baš da Incko, koji mjesečno prima 50.000 KM plus troškovi života, ne radi ništa, jer dva puta godišnje prepiše svoj prethodni izvještaj za Savjet bezbjednosti UN o stanju u BiH sa inoviranim datumom, u kojem svaki put ponovi da je stanje u BiH loše, zabrinjavajuće, opasno i da su za sve krivi Republika Srpska, Srbi i Milorad Dodik”.

– Onda se redovno javi ruski ambasador, podijeli prisutnima kontraizvještaj iz Banjaluke, nagovijesti veto, te Inckova priča ode u vjetar – ocjenjuje Kecmanović i dodaje da ga poslije povratka u Sarajevu dočeka Milorad Dodik da ga još malo izgrdi, a Bakir Izetbegović da ga još malo nahuška što ne smijeni Dodika, a ima bonska ovlaštenja.

Kecmanović podsjeća da je svaki prethodnik Inckov imao ograničen mandat, a da je on ostao duže od 20 godina na funkciji visokog predstavnika, te da je prošle godine obilježio tri jubileja – 20 godina visokog predstavništva, 40 polugodišnjih izvještaja za Savjet bezbjednosti i 70 godina života.

– Tiho se iskrao iz Sarajeva i sva tri jubileja diskretno proslavio porodično u Beču. I odmah nastavio 5. maja, podnio svoj 41. izvještaj istog sadržaja, sa istim ishodom – naveo je Kecmanović.

Izvor: SRNA/RTRS