Legalno je pravo da govorim, diskutujem i upozoravam. Sad što su posebne mjere i sve to radim pod maskom, nije do mene. Propisi su propisi. (Oni koji me znaju i poznaju znadu da se ne maskiram).
Nikad se nisam krio ni maskirao, bio sam ono što ovaj sajt godinama piše, zastupa, propagira i teži… Ka istini… E, sad?
Maskirana istina?
Slučajno se dogodilo, propisi se moraju poštovati.
Ali maskirane barabe u maskirnim uniformama i pod maskama neće nikada ništa da uspiju…
Prvo, Rudar Prijedor je bio kilav, sada je postao još kilaviji, ne daj Bože da završi na operacionom stolu da operiše kilu! Postoperativni period je stresan.
Dobro.
Gradski fudbalski savez je postojao, malo se pitao, ništa nije ostvario do provincijskog hitca, tamo negdje na Bukovoj Kosi, iznad Velikog Palančišta. Prema Sanskom Mostu je entitetska granica, a u pravcu Banjaluke kompleks niže vrijednosti. I tako u krug, izgubi se naš Rudar! Zaluta u šumi Kozare, a misli da je na Grmeču.
Neko priupita – a Novi Grad?
-Ma pusti njih, oni su davno propali – konstatovaše Prijedorčani, ili bolje rečeno ljudi koji danas žive u Prijedoru.
Nećemo o imenima, ali Prijedor je nekada imao jednog čovjeka koji je mogao sve, onda se on izgubio jer su mu rekli da zaluta u šumi. Došli su “Prijedorčani” i nalijepili markicu na poštu “lutalicu”.
Bilo, prošlo.
Danas?
Dubica priča jedno, Novi Grad se koprca i oće dio kolača, Prijedor uljuljkan imenom misli da mu sve s neba pada, a Rudar Prijedor, kao najizrasliji klub juri svoje. I tako uokolo, nakrug…
Osam godina je Dubica predsjedavala ne zato što je ona htjela, već zato što joj je Prijedor to dozvolio, pa se 2016. godine desila raspodjela: Prijedoru FS BiH, a Dubici i Novom FS Republike Srpske. Za vrijeme Mile Kovačevića. Uglednog advokata iz Gradiške, a ojađenog fudbalskog predsjednika iz Republike Srpske.
Sada hoće Novi Grad titulu, a nema gabarita, Prijedor se opet svađa… Prijedor će se svađati uvijek… I ko mu je kriv? Dubica? Novi Grad?
Imaju ljudi u Prijedoru sa vizijom, ali ne mogu da dođu do izražaja. Biće da ćemo ostati na onome – ne talasaj!
Nećemo o imenima, ali hoćemo o Prijedoru.
Niko neće da skloni masku na svoj rizik, i nasmiješi se, da pozitivni signal kolektivne budućnosti.
