Crkva u kojoj se niko ne vjenčava, ne krštava i na liturgiju rijetko ide, nalazi se samo dva kilometara od Trgovišta, na krajnjem jugu Srbije. Samo mjesto gdje je crkvica posvećena Presvetoj Bogorodica zove se, nikako slučajno, Vražji kamen.
Do Vražjeg kamena se lako ne stiže, putnici-namjernici su suočeni sa kamenim vijugavim putem koji se pruža kroz šumovite predjele uz kanjon rijeke Pčinje. U blizini seoceta Donja Trnica nalazi se svojevrsni muzej na otvorenom – kuće od kamena, blata i pruća, desetak kamenih kupa visokih pedesetak metara i crkva.
Arhitektonsko čudo, smješteno na vrhu jedne od najviših kupa. Po predanju, podignuta je prije manastira Prohor Pčinjski, a na osnovu arhitekture i živopisa procjenjuje se da je izgrađena u periodu između 1350. i 1380. godine.
Jedna od najživopisnijih legendi koju Pčinjani prepričavaju sa izvjesnim strahopoštovanjem, obično je i šapuću da ih „vrag ne čuje”, vezana je za nemili događaj zbog čega se u crkvi od tada ljudi ne vjenčavaju.
Zavoljeli su se mladić i djevojka iz ovog kraja i odlučili da se vjenčaju baš u crkvici na Vražjem kamenu, gdje su u tajnosti razmjenjivali prve poljupce, pošto njihovi roditelji nisu odobravali tu vezu. Djevojka bješe siromašna ljepotica, a on sin jedinac iz bogate kuće. Mladi su odlučili da se, uprkos protivljenju roditelja, zakunu u večnu ljubav baš pred oltarom ove crkvice. Roditelji nisu imali kud, te su rešili da naprave svadbu kakva dolikuje. Kada su, po završetku obreda vjenčanja, mladenci izašli iz pomenute crkve i uzjahali, kako tradicija nalaže okićene konje, mladoženjin konj se uplašio svadbarske muzike, pojurio prema provaliji i survao se, zajedno sa mladoženjom na leđima. Vidjevši to, mlada je skočila sa svog konja, potrčala prema litici i bez razmišljanja sa nje skočila.
