Opljačkane i opustošene fabrike od Bosanskog Grahova do Drvara i Bihaća zatrpane su sa skoro 300 tona smeća uvezenog iz Italije. I bilo bi toga još mnogo, mnogo više, da se narod nije digao, blokirao puteve i stao pred šlepere.
Operateri otpadom, kako se fino zovu smećari na veliko, udarili su tamo gde je najtanje, u ljudima siromašnu, a problemima bremenitu zapadnu Krajinu. Ali su se, eto, prevarili u računu. Jer, Krajišnici znaju biti jako nezgodni, kad im dogori do nokata. A imaju i iskustva sa balvan revolucijama.
Da li trag smeća vodi do italijanske mafije, ustanoviće, valjda, istražni organi: prije oni u Italiji, nego ovi u BiH. Da trag smeća smrdi na politiku, jasno je svakom ko to želi da vidi.
Političari se čupaju iz smeća, na razne maštovite načine, nastojeći da skandal međunarodnih razmjera preokrenu u svoju korist.
Prvo su se predstavnici vlasti pridružili demonstrantima, tražeći da se smeće vrati u Italiju a „odgovorni najoštrije kazne“. Kao, eto, ni oni, ni njihovi koalicioni partneri nemaju ništa sa registracijom fimre, dozvolama za uvoz hiljada tona smeća, rješenjem za otvaranje, u stvarnosti nepostojeće, fabrike za reciklažu.
Vrhunac je bila izjava Nikole Špirića, nezvaničnog upravnika Drvara, potpredsjednika vladajućeg SNSD i predsjednika Doma naroda u Parlamentu BiH. Nosilac gorepomenutih funkcija je, ne trepnuvši, rekao da je „zabrinjavajuće ćutanje institucija BiH“ o italijanskom smeću u Krajini i da se tu radi o „ kriminalu sa potpisom države”.
Ne treba zaboraviti ni socijaliste, koji su, kršeći elementarna pravila pristojnosti, objavili u medijima neobjavljenu, pa shodno tome privatnu, prepisku novinarke sa jednim od uvoznika otpada. Naravno, odmah su se na tu objavu, kao muve zna se na šta, nalijepili hejteri sa porukama tipa „ubij, zakolji…“
Predstavnici SNSD, stranke inače poznate po brizi za novinare i medijske slobode, promptno su osudili napad na novinarku i zatražili, naravno, najoštrije kažnjavanje odgovornih.
Biće cirkusa još, jer izbori idu, a vraćanje smeća u Italiju, ako uopšte i bude moguće, neće ići tako glatko, kao što je išao njegov uvoz i dovoz u BiH.
Samo, ne treba zaboraviti ko je stao pred šlepere i spasio Krajinu od totalne katastrofe.
