Sjednica hrvatskog Sabora nastavljena je u petak prijepodne iznošenjem stajališta saborskih klubova. U ime SDSS-a govorila je zastupnica Anja Šimpraga koja se osvrnula na svoje lično iskustvo tokom i vojne operacije Oluja.
“Posljednjih dana svi pričaju o Oluji. Baš svi. Bez obzira na to koliko o tome doista znaju, jesu li proživjeli te ratne strahote ili su ih tek promatrali”, započela je Šimpraga.
“Svake godine u ove dane, dijete progoori u meni. Sjećanje jedne djevojčice iz kolone. Tog 4. avgusta 1995. imala sam tačno osam godina. Najednom i nebo je promijenilo boju. Sparina je otežavala disanje, nije slutilo na dobro. S ruksakom kupljenim za drugi razred osnovne škole bila sam spremna za put, put koji nije imao ime, put koji je vodio tko zna gdje. Od Knina, do Petrovačke ceste, preko Banjaluke, a odatle bez stajanja do Srbije. Kolona je bila duga, zvuk traktora i plač okruživali su nas. Posljednje komadiće kruha ispod peke podijelila sam s rodbinom, moja ga je baka pekla, a taj miris me je pratio”, rekla je zastupnica SDSS-a.
Video možete pogledati od 35:40.
Po dolasku u Srbiju, rekla je Šimpraga, htjeli su ih poslati u Niš, ali su uspjeli da nagovore nadležne da ih puste u Beograd, gdje su imali rodbinu.
“Možda su dječije suze presudile. Pustili su nas do Novog Beograda. Tada sam odrasla. Za tu jednu noć”, poručila je zastupnica SDSS-a.
Želja za rodnim krajem bila je jača pa se s porodicom vratila u Knin 1999. godine.
“Opet smo bili na svom kamenu, kraj svoje rijeke, među svoje ljude”, rekla je u emotivnom govoru.
Video možete pogledati od 35:40.
“Znala sam da su i moji vršnjaci Hrvati prošli patnju, strah i morali ići putem gdje nije bio njihov dom. Ali sam isto tako znala da će ta ista djeca s jedne i druge strane jednom sjesti za taj isti stol i dogovoriti da se više ijednom djetetu ukrade pravo na djetinjstvo, pravo na sreću. Mali čovjek uvijek bude taj koji pati, kojeg se ništa ne pita. Gledajući svojeg oca i svoju majku, njihove žuljevite i hrapave ruke, koje su danonoćno radile u polju kako bi svoju djecu izveli na pravi put, znala sam da je puno važnije biti čovjek, nego samo Hrvat ili samo Srbin, i ustrajati na trnovitom putu koji je pred svakim od nas”, rekla je zastupnica SDSS-a.
“Djevojčica prošlost nije zaboravila. Učila je iz nje, ali budućnost mi je bila bliža i važnija i svima nama treba biti. Danas, 25 godina poslije, ova djevojčica iz kolone stoji pred vama. Imam samo jednu želju – gradimo društvo slobode, gradimo zajedničku budućnost!”, poručila je Šimpraga koja je na kraju govora dobila gromoglasan aplauz.
Nakon govora zastupnice SDSS-a povredu Poslovnika prijavila je zastupnica Domovinskog pokreta Karolina Vidović Krišto koja je poručila da je službeni jezik u Saboru hrvatski i ispravila riječi na ekavici, “pretvorila” 4. avgust u 4. kolovoza, tačno u točno, da bi na kraju od potpredsjednika Sabora Željka Reinera dobila opomenu jer nije bio povrede Poslovnika, a i opomenuta je što nije nosila masku.
