Direktorka Centra za evroatlantske studije Jelena Milić kaže da je vojno-policijska akcija “Oluja” jedan od najvećih zločina i tragedija koji su se dogodili tokom sukoba devedesetih godina.
Ona je osudila i izjavu hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića o nametanju zločinačkog poduhvata Hrvatskoj u Haškom tribunalu ocjenjuje kao skandaloznu.
Ona naglašava kao izuzetno značajan govor predsjednika Srbije Aleksandra Vučića na obiležavanju Oluje u Sremskoj Rači, kada je rekao da je Srbija imala hrabrosti da ne prećuti zločine koje su učinili Srbi, i što je osudio to što su izbjeglice iz kolona sprečavane da uđu u Beograd.
– Osim tog vrlo legitimnog ukazivanja kako se uopšte srpsko legitimno kulturno naslijeđe sada već polako čisti iz Hrvatske i iz Bosne, dvije su vrlo bitne okolnosti koje je (Vučić) rekao. Prva da je Srbija imala hrabrosti da ne prećuti zločine koje su učinili Srbi, a druga što je osudio oportunističku i zločinačku politiku Slobodana Miloševića koji je te nesretne izbjeglice iz kolona sprečavao da uđu u Beograd – ocjenjuje Milić.
Ona ocjenjuje i da je Oluja je jedna od najvećih tragedija i zločina sukoba tokom devedesetih i da je ogromna greška hrvatske strane što to zove proslavom, a ćutanje međunarodne zajednice povodom toga smatra prlično oportunim.
Skandaloznom smatra ocjenu predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića koji je juče rekao da nije svako ko je osuđen u Haškom tribunalu i ratni zločinac.
– Način na koji on govori o tome da mu se ”uvaljivao” zajednički zločinački poduhvat… ta izjava neće naići na veliku osudu istih onih koji su sa pravom ukazivali na zločine koje je činila u ime Srbije i država Srbija, onih koji su gurali Srbiju i tjerali je da se suoči sa svojim dijelom prošlosti i da sarađuje sa Haškim tribunalom – objašnjava Milić.
Ona je naglasila da postoje dvostruki aršine, kaže ona, a to su oni kada politički Zapad i akteri u Srbiji, koji su bili vrlo glasni i oštri u osudi Srbije i srpskih aktera u regionu za njihove zločine i za raspad Jugoslavije,” vrlo aktivno čute o mnogim propustima u procesu tranzicione pravde”.
Kada je riječ o odlasku Borisa Miloševića na proslavu Oluje u Knin Milić skreće pažnju na to da predstavnicima Srba nije bilo lako da donesu takvu odluku, ali da smatra da Milošević nije trebalo da ide u Knin sve dok se obilježavanje tog događaja naziva proslavom i sve dok se tamo govorio OIuju govori terminima ponos i slično.
– Mogli bismo da govorimo o obilježavanju jedne tragedije i ako bi se svake godine približavale dvije strane u prihvatanju toga šta su neupitne istorijske činjenice, onda bi možda trebalo uzeti učešće. Prije toga – ne – navodi Milić.
Ona dodaje da Oluja definitivno ne može da bude legitimna operacija bez obzira šta se dešavalo devedesetih i bez obzira na to ko je i kako ugrozio teritorijalni integritet i suverenitet Hrvatske.
– Kada imate ugrožen teritorijalni integritet i suverenitet, onda se protiv toga borite na način na koji je predsjednik vlade Zoran Ðinđić to činio. Tako što je pobunu na jugu Srbije ugušite bez civilnih žrtava, bez ikakvog iseljavanja albanskih građana naše zemlje iz te teritorije – podsjeća ona.
Smatra da bi mnoge stvari bile jasnije da su Toplički dnevnici (artiljerijski izvještaji u kojima su bili navedeni ciljevi hrvatske vojske) bili objavljeni.
– Meni je žao što upravo oni, koji su stekli kredibilitet u međunarodnoj zajednici na insistiranju o Srebrenici kao geonocidu, na odgovornosti Srbije za civili pobijene na Kosovo, ne insistiraju sada i na činjenice iz Topličkih dnevnika – dodaje Milić.
Kaže da je užasno boli kao neko ko želi da vidi Srbiju kao dio političkog Zapada, licemerje političkog Zapada o Oluji” i dodaje da ćemo ovih dana i na KiM vidjeti usvajanje zakona o vrijednosti UČK koja je neupitno bila teroristička organizacija.
– UČK je imao pravo zbog navodne opresije Albanaca na KiM krene u oružanu borbu, a Srbi u Kninu koji su vidjeli povratak ustaštva nisu, a prije toga doživjeli genocid za NDH, nisu imali pravo da proglase autonomiju i postave barikade. Malo to postaje čudno – zaključuje Milić.
