„Najvažnija je ljubav, sve ostalo imaju Robne kuće Beograd!“

Ova reklama iz osamdesetih danas, vjerovatno, zvuči naivno, ali je u to doba, kada je potrošački mentalitet napadao već oronuli socijalizam, bila znak da je počelo blaženo doba kupovine, šareniša, brendova i sličnih blagodeti blistavog Zapada.

Bio je to znak da se ljubav, posvećenost, briga… najbolje iskazuju kupovinom.

Danas, u doba korone, ovaj bi se slogan mogao prilagoditi u „najvažnije je zdravlje, svega ostalog ima gdje god hoćete: od internetskih šopova, do pijaca“.

Naravno, ima svega za one koji imaju novaca. I tu se krug zatvara, jer novaca je sve manje, ljudi su sve siromašniji, neizvjesnost caruje životima širokih narodnih masa, a ataci na zdravlje su sve žešći.

Zbog krize, epidemije, neizvjesnosti, ljudi sve manje kupuju, čak i stvari koje su se donedavno smatrale neophodnima. U knjižarama nema gužvi uoči početka školske godine, pijace su puste, iako ide sezona zimnica, čak se i drva pazare manje nego lani.

Hronična besparica nije jedini razlog za to. Kako poručuju iz udruženja potrošača, mnogi se, zbog straha i krize, ponašaju smislenije i racionalnije. Ko god je imao komadić okućnice, posijao je baštu, pa sada zimnicu pravi od plodova svog rada. Oni koji se griju na drva, ogrijev su počeli kupovati još proljetos, da na vrijeme obezbijede ono bez čega se stvarno ne može. U knjižarama se, ipak, kupuju udžbenici, ali ne i skupe fensi pernice i sveske sa šljokicama. Potrošači sve češće u kupovinu idu sa spiskom, a mnogi su shvatili da prošlogodišnjim jaknama i patikama ništa ne fali.

Jer, zaista, ono što je najbitnije novcem se kupiti ne može.

A ako koja marka i pretekne, pametni je uštekaju za „crne dane“, jer onom ko ostane bez posla ili mu se neko u porodici razboli, svaka marka, koja nije potrošena na „mast hev“ budalaštine, sutra može biti zlata vrijedna.

Izvor: Srpskainfo