Kada funkcioneri usred krize odbiju prijedloge da se odreknu dijela svojih, ionako ogromnih, primanja šta nije u redu s njima ne treba pitati njih, nego građane koji su to dozvolili.
Šta nije u redu s građanima koji bez ijednog pitanja pristaju da se odriču dijela mizerne plate za razne fondove, a onda ćuteći gledaju kako funkcioneri ne žele da urade to isto?
Šta nije u redu sa čovjekom koji prima 500 KM, odmah pristane da se odrekne 20 KM, i usput podržava, aplaudira i divi se onima koji primaju 5.000 KM i ne daju im ni marku?
Dom naroda Parlamenta BiH je odbio niz prijedloga kojim bi se funkcionerima ukinule neke privilegije, a sve u cilju suzbijanja posljedica koje je ovaj nesrećni virus ostavio u našoj zemlji.
Pametnom dosta, ali nama opet nije.
Problem je što narodu koji je pristao da se raduje komadu asfalta neće puno značiti informacija da su oni za koje glasa i kojima se divi odbili da se odreknu djelića svoje plate od 5.000 KM. Ustvari, teško da do njih i može doći takva informacija.
Ljudi koji su glasali protiv bilo kakve vrste uštede u ovom periodu poslali su poruku da ih boli briga, ali problem je što ih boli briga i za poruku koju šalju.
Još gore od toga što ne daju ni marku ovom napaćenom narodu jeste činjanica da bi možda i dali, ali ne kada to predloži neko iz druge stranke. Njihova politička podijeljenost i opsjednutost izbornim poenima ide do te mjere da ih uopšte nije briga da li su te odluke dobre ili ne. Neće da pristanu na prijedlog opozicije čak ni po cijenu opšteg dobra, pa čak ni po cijenu opstanka radnih mjesta hiljada ljudi.
Interese građana više ne spominju. Međutim, najveći problem u svemu tome je što to od njih niko nije ni očekivao.
Zašto ljudi još uvijek glasaju za Špiriće, Izetbegoviće, Čoviće i slične, svjesno ne očekujući od njih ništa za dobrobit naroda, više nije pitanje za analitičare, politikologe i sociologe, nego za ozbiljne ljekare.
