Već u osnovnoj školi iz znatiželje počela je da uči o ljudskom organizmu. Kao učenik generacije, završila je srednju Medicinsku školu u rodnom Prijedoru, dok je ova godina za nju posebna. Naime, Prijedorčanka Teodora Brdar (25) diplomirala je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu, sa prosjekom 9,74. Upornost, rad i trud. To je recept za ovakve rezultate, koji će joj, nada se Teodora, ostvariti želju da upiše doktorske studije u Novom Sadu i da se, osim liječenja, bavi naukom i prosvjetnim radom.

– Studije medicine u Novom Sadu su organizovane tako da su prve tri godine pretežno teorijsko učenje, a kasnije usvojeno znanje primjenjujemo praktično na Kliničkom centru Vojvodine, Institutu u Sremskoj Kamenici, Institutu za javno zdravlje i Institutu za zdravstvenu zaštitu dece i omladine Vojvodine. Zadovoljna sam usvojenim znanjem i vještinama. Mnogo mi je pomoglo i to što sam završila srednju Medicinsku školu, koja se pokazala kao odlična priprema za dalje školovanje, kako teorijski tako i praktično. Posebno bih istakla odlično organizovanu praksu na katedrama za pedijatriju i otorinolaringologiju. Prva godina na studijama medicine mi je bila najteža. Vlada mišljenje da je to zbog anatomije, međutim postoje i teži predmeti, a učenje nije ono što čini studije teškim – priča nam Teodora, koja je stipendista Grada Prijedora i Fondacije “Milan Jelić”.Tekst se nastavlja ispod oglasa

Pored redovne nastave, podjednako je briljirala i u naučno-istraživačkom radu. Autor je dva studentska rada iz predmeta histologija sa embriologijom i infektivnih bolesti, koje je uspješno odbranila na Kongresu biomedicinskih nauka sa internacionalim učešćem 2017. i 2019. godine na Kopaoniku. Ni tu se nije zaustavila. Željna novog znanja i praktičnog rada Teodora 2017/18. godina pohađa zimski semestar na Medicinskom fakultetu u Lođu u okviru studentske “Erasmus” razmjene. Godinu kasnije bila je student demonstrator na katedri za patologiju, a 2019. godine i učesnik na dvije ljetne škole za hirurgiju i onkologiju u Moskvi i Napulju.

– Najveća motivacija tokom učenja mi je bila to što sam uvidjela da se rad i trud prepoznaju i nagrađuju, to me je uvijek motivisalo da dam sve od sebe i radim najbolje što mogu. Čini mi se da mali broj mladih ljudi zna šta je njihov životni poziv, a oni koji to na vrijeme spoznaju, mogu se smatrati srećnim. Smatram da je u životu najbitnije baviti se poslom koji voliš, slušati sebe i biti hrabar u odlukama koje se tiču budućnosti – dodaje ona.

Teško joj je, kaže, bilo kada je otišla iz svog Prijedora u veliki grad. Ali tokom studija upoznala je nove ljude i naučila da bude samostalna. Budućim studentima medicine savjetuje da su, pored učenja, vrlo bitni ljudi sa kojima se druže, jer njeni najbolji prijatelji su joj bili motivacija i podrška tokom studija.

– Najveća motivacija tokom učenja mi je bila to što sam uvidjela da se rad i trud prepoznaju i nagrađuju, to me je uvijek motivisalo da dam sve od sebe i radim najbolje što mogu. Čini mi se da mali broj mladih ljudi zna šta je njihov životni poziv, a oni koji to na vrijeme spoznaju, mogu se smatrati srećnim. Smatram da je u životu najbitnije baviti se poslom koji voliš, slušati sebe i biti hrabar u odlukama koje se tiču budućnosti – dodaje ona.

Teško joj je, kaže, bilo kada je otišla iz svog Prijedora u veliki grad. Ali tokom studija upoznala je nove ljude i naučila da bude samostalna. Budućim studentima medicine savjetuje da su, pored učenja, vrlo bitni ljudi sa kojima se druže, jer njeni najbolji prijatelji su joj bili motivacija i podrška tokom studija.

– Moj vjetar u leđa je moja porodica. Moje sestre su takođe slijedile svoje snove i završile škole koje su željele. Starija sestra Martina je diplomirani novinar, a mlađa Jovana završila je u junu ove godine na Stomatološkom fakultetu u Beogradu smjer strukovni zubni protetičar i trenutno odrađuje pripravnički staž u Beogradu – kaže ona.

Pored medicine, njena ljubav je rukomet. Teodora je dijete prijedorskog ŽRK “Mira”, a kao student bila je član rukometne sekcije novosadskog Medicinskog fakulteta, iza nje je mnogo osvojenih medalja. Jednostavno, djevojka čvrste ruke i čvrstog karaktera. Djevojka koja stvari shvata ozbiljno, koja pored medicine ima vremena za prijatelje, putovanja, ljubav, sport… Za nju, jednostavno, nema granica…

Izvor: Kozarski