Ima li kraja nezakonitom i neustavnom djelovanju Instituta za nestala lica BiH, i njegovog decenijskog direktora Amora Mašovića!? Nakon brojnih dokaza o opstrukcijama u traženju nestalih Srba i o mešetarenju posmrtnim ostacima, Mašović najgrublje negira i ustavnu kategoriju Srba kao konstitutivnog naroda. U jednostranom pristupu, ne dozvoljava da se, u nadležnosti Instituta, žrtve identifikuju po nacionalnoj pripadnosti, osim ako nisu iz bošnjačkog ili hrvatskog naroda.
Rehabilitovani ratni muslimanski lideri i njihovi poslušnici, planski i detaljno gradili su kult jedine žrtve proteklog rata. Јoš od “emisara” koji su svijetom širili laži o 300.000 ubijenih muslimana i stotine hiljada silovanih muslimanki.
Sa zakašnjenjem, nacionalno osviješteni Bošnjaci – sada misiju nastavljaju. Najagilniji među bošnjačkim revizionistima već gotovo tri decenije i, kako ga je Alija Izetbegović u testamentarnom intervjuu okarakterisao, “mladi političar kojem najviše vjeruje”, je Amor Mašović! Prvo posredstvom Federalne komisije za razmjenu, a potom i za traženje nestalih.
Spiskovi živih Srba koje je Mašović na razmjenu `90-ih godina nudio, odavno skriveni u tajnim arhivama, a ti isti Srbi ili bar njihovi posmrtni ostaci još nisu pronađeni, a ubijeni su samo zbog toga što su bili Srbi. Kao Srbi neće biti pronađeni, jer je decenijski direktor Instituta Mašović, neustavno odlučio da im “otme” nacionalnu pripadnost. I njima i svim drugim, u ratu nestalim Srbima.
Dokazuje to posljednja prepiska sa Organizacijom porodica zarobljenih i nestalih iz Istočnog Sarajeva. Na brojna pitanja porodica o ubijenim ili ekshumiranim Srbima u Sarajevu, Mašović jednoobrazno odgovara kako Institut ne vrši “kategorizaciju nestalih prema etničkoj pripadnosti”. Isto je odgovorio i nama.
– Mi uopšte ne kategorišemo nestale na Bošnjake, Srbe, Hrvate. To su nestali državljani Bosne i Hercegovine – rekao je.
No, samoproglašenog “humanistu” Mašovića demantuju zvanični dokumenti Instituta. “Nestali državljani BiH” etničku pripadnost u tom istom Institutu uvijek dobiju ako su Bošnjaci. Povremeno i ako su hrvatske žrtve, što zavisi od etniciteta mogućih počinilaca zločina. Samo u posljednjem mjesecu, Institut je izdao najmanje tri saopštenja o ekshumacijama. I u svakom je naznačena “bošnjačka” pripadnost žrtava.
– Mašović sa svojim dopisom i izjavom negira da postoje Srbi. Znači, uništio je jedan kompletan narod. Mi smo ogorčeni takvim dopisom i takvim izjavama – rekao je Veljko Lazić, predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila.
Etnos Mašoviću “ne smeta” ni u nekim drugim prilikama. Vlastiti – Bošnjaka, obezbijedio mu je i direktorsku poziciju u Kolegijumu Instituta, kojim kao društvom jednog lica, suvereno vlada već 12 godina.
– Mi ne možemo na osnovu njihovog imena prezimena, imena oca, izvoditi neke zaključke koji mogu biti apsolutno pogrešni bez obzira na njihovo ime. Mi ne znamo kako se ti ljudi izjašnjavaju – izjavio je Mašović.
Mašovićevo nemušto obrazloženje nameće nova pitanja – da li su možda stradali Bošnjaci prije smrti testamentarno potvrdili nacionalnu pripadnost!? Ili samo njihove porodice imaju ekskluzivno pravo u BiH, da to učine!? I ukoliko nije zbog kulta “žrtve“”čemu onda i ovaj oblik diskriminacije i grubog gaženja Ustava. Kao da srpske porodice nisu dovoljno diskriminisane poražavajućim učinkom Instituta koji je u prošloj i tekućoj godini pronašao posmrtne ostatke i identitet dodijelio za 95 nestalih Bošnjaka. I ni jednog Srbina.
U Mašovićevoj “prebogatoj” biografiji mešetarenja imenima i etnosom ubijenih, ostao je zabilježen i skorašnji neuspio pokušaj da u Potočare sahrani posmrtne ostatke 82 neidentifikovane žrtve proteklog rata. Baš kao da nije riječ o ljudskim sudbinama, imena im nije znao, ni mjesto i vrijeme stradanja, ali je “sveznalica” nekako bio siguran da su Bošnjaci.
Sa istim potpisom na desetine je “modifikovanih” dosijea. U Memorijalnom kompleksu, dokazano je već, sahranjivani su zemni ostaci Bošnjaka umrlih prirodnom smrću iz Podrinja i okoline ili nestalih i poginulih mnogo prije 11. jula 1995.
Ako već prethodni Mašovićevi “revizionistički” poduhvati, nisu kažnjeni, hoće li bar ovo neustavno negiranje nacionalne pripadnosti!?
