U Jerusalimu je, u 99. godini, preminuo Arie Livne, veliki prijatelj Srbije i Republike Srpske, koja se juče od njega dostojanstveno oprostila.

Piše: Tomo MARIĆ

Jer!

Svaki čovek uvek zna zašto je i zbog čega tužan; bio on predsednik države, naučnik, slavna i čuvena ličnost, ili jedan iz beskonačne kolone smrtnika.

Arie Livne bio je, do sudnjeg dana, zaokruživši 99 godina, iskreni prijatelj Srbije i Republike Srpske, kao Jevrej stradalnik u Drugom svjetskom ratu, on i njegova porodica nagledali su se toliko strahota, mnogi pogubljeni u Jasenovcu i na drugim stratištima, Arie je ostao kao svedok da tirani i zlotvori, ipak, nisu pronašli okove koje bi okovali ljudsku dušu.

Ta čista duša nosila ga je kroz celi preostali život!

Poseban odnos imao je s političkim liderom Srba u BiH Miloradom Dodikom, očinski, bratski i prijateljski, što je bio i razlog da se Dodik pismom-poslednjim pozdravom oprosti od svog saradnika kojem je bezrezervno verovao, a tako se veruje samo onom koji nikad nije izneverio:

“…Zbogom Arie, znam da me i sada gledaš i čitaš ovo pismo i sigurno misliš kako preterujem dok govorim o tebi. Ali znam i da znaš da ovo neću zadržati za sebe, jer želim da celi svet zna bez kakvog čoveka je ostao…”

Zašto ne reći: Arie Livne je bio i prijatelj kuće “Politika”, odnosno “Sportskog žurnala”: bio je s nama kada smo pokrenuli manifestaciju “Dan fudbala Republike Srpske” hrabreći nas da će to jednog dana biti fudbalski praznik ovog dela Evrope. Obožavao je fudbal. Ferenca Puškaša, Đulu Grošiča, Alfreda di Stefana, Rajmonda Kopu, Vujadina Boškova, Rajka Mitića, kasnije Pelea, Euzebija, Džajića… znao je lično, njihovo majstorstvo izjednačavao je sa vrhunskom umetnošću. Od generacija koje su stizale ljubimac mu je bio Ilija Petković. Poverili smo mu, pre tri godine, da smo Petkoviću dodelili Zlatnu povelju “Miljan Miljanić”, a on gotovo poskočio, uz reči:

-Neka mu nagradu uruči predsednik Republike Srpske Milorad Dodik, on obožava Petkovića…

Tako je i bilo, a Dodikova beseda, na toj svetkovini u banjalučkom hotelu “Bosna” obišla je celi Balkan, potom Evropu i svet, jer ju je objavio i čuveni “Njujork tajms”.

Arie Livne dobitnik je brojnih nagrada i vrednih odlikovanja iz Srbije i Republike Srpske, kao antifašista i borac za pravdu, čovek kakvi bi ljudi tek trebalo da budu!

Kad smo se poslednji put sreli u Jevrejskom kulturnom centru koji nosi njegovo ime, dok sam prilazio njegovom stolu, visoko je podigao naslovnu stranu “Žurnala” kojom je dominiralo: “Zvezda gazi Evropom!” Učinio je to sa širokim osmehom, kao da poručuje da sve sutrašnjice pripadaju onim ljudima i celim narodima koju očekuju zasluženu radost.

Koliko je humanog on učinio, znanim i neznanim, sam Bog zna, bio je svojevrsna muška izvedba “Majke Tereze”. Baš ljudina po meri čoveka! Kakvo je zlo u mladosti prošao: hapšenja, prebijanja, zavaranja, mučenja… a tek uništenja njegova porodica u Jasenovcu, u njemu nije bilo ni zrno mržnje; istina, glasno i ozbiljno upozoravao: ali ne zaboravljamo!

Praštaju jaki i časni, ne zaboravljaju hrabri i prosvećeni.

Putuj mirno prijatelju i dobri čoveče Arie Livne, svi smo mi, na ovoj nemirnoj i neretko sluđenoj planeti, zaglibljeni u žitkom blatu, ali neki upravo kakav si bio ti, gledaju u nebo.