U posljednjih nekoliko dana, u javnom prostoru pojavilo se nekoliko diskutabilnih istraživanja javnog mnjenja o rejtingu kandidata i političkih partija…
U posljednjih nekoliko dana, u javnom prostoru pojavilo se nekoliko diskutabilnih istraživanja javnog mnjenja o rejtingu kandidata i političkih partija u Banjaluci, koja se, narodski rečeno, mogu prevesti sa „Šta je babi milo, to joj se i snilo“.
Ili, ako samo zavirimo u posljednjih nekoliko izbornih ciklusa u nešto što bi se moglo krstiti kao – „Šta je opoziciji milo, to joj se i snilo“. Analizirajući navodna istraživanja iz posljednjih nekoliko ciklusa, uviđa se i jasna linija kojom se plasiraju fingirana istraživanja, koja imaju za cilj jačanje rejtinga pojedinih kandidata i stvaranje utiska „da je sve gotovo“.
Po toj, istoj matrici, ovih dana, najprije kod blogera Slobodan Vaskovića, a samo dan kasnije na TV BN, objavljena je informacija da je u Banjaluci u „ubjedljivoj prednosti opozicija i njihov kandidat Draško Stanivuković“. A što je, uzgred budi rečeno, u potpunoj suprotnosti sa istraživanjima svih članica vladajuće koalicije.
Istini za volju, nakon što su iz beogradskog „Ipsosa“ demantovali da su oni radili navodno istraživanje (napomene radi, u demantiju su naveli da su, citiramo, „navedeni podaci u potpunoj suprotnosti sa njihovim istraživanjem od prije nekoliko mjeseci“), iz TV BN-a brže bolje su ustvrdili da je, zapravo, u pitanju sarajevski „Ipsos“. I, naravno, već isto veče pozvali Stanivukovića da zajednički, uz časicu prijateljskog razgovora, tumače navodno istraživanje. Koje, naravno, niko nije ni vidio.
Ali, ako se vratimo u prošlost samo četiri godine ranije, kad su izborna koplja ukrštali Igor Radojičić i Dragan Čavić, lako je uvidjeti da su identični kanali u više navrata upotrebljavani za širenje lažnih informacija. Tako je te 2016. godine, nekoliko dana uoči izbora, bloger Vasković objavio da u Banjaluci „vlada potpuna neizvjesnost u trci za gradonačelnika“. U to vrijeme, Vasković piše: „SNSD u panici: Čavić u prednosti od dva-tri odsto“, pozivajući se na riječi „izvora iz SNSD-a i analizama koje su naručili iz te stranke“. Brže bolje, TV BN tvrdi „da će trka za gradonačelnika biti gusta, a posebno ih brine činjenica da podrška Radojičiću danima stagnira“.
A, onda je, na izborni dan, 2. oktobra 2016. godine došlo bolno otrežnjenje – Radojičić je pobijedio sa razlikom od čak 16,2 odsto. Naravno, ni Vaskoviću ni BN nije na pamet palo da se osvrnu na vlastite tvrdnje od prije samo desetak dana, i kako se, za ime Boga, mogao desiti tako nevjerovatan „preokret“. Naravno, pod uslovom da su već pomenuta istraživanja uopšte postojala.
Potpuno ista martica, uključujući i iste kanale za prenos lažnih informacija, upotrijebljeni su, uostalom, i dvije godine kasnije – na parlamentarnim izborima 2018. godine. Tako, portal BN-a 25. juna 2018. godine prenosi tekst portala „Impuls“ u kojem se stvari dižu na još viši nivo, pa se tvrdi da je, navodno, „predsjednik Srbije Aleksandar Vučić predsjedniku i potpredsjedniku DNS-a Marku Paviću i Ognjenu Tadiću rekao da je Željka Cvijanović u zaostatku od četiri odsto u odnosu na Vukotu Govedaricu“. Tri dana kasnije, objavljuju i navodno istraživanje agencije „Ipsos“, prema kojem Govedarica uživa prednost od čak šest odsto u odnosu na Cvijanovićevu. Po istom, navodnom istraživanju, u trci za člana Predsjedništva BiH PDP-ov Mladen Ivanić „pobjeđivao“ je Milorada Dodika sa razlikom od čak sedam odsto.
Kako su se izbori približavali, ta, navodna prednost opozicionih kandidata, još je rasla, pa TV BN 12. septembra, 20 dana uoči izbora, objavljuje navodno istraživanje po kojem je Ivanić povećao prednost u odnosu na Dodika na devet odsto, a Govedarica na sedam odsto više od Cvijanovićeve.
A, onda, došao je izborni dan, zajedno sa još jednim otrežnjenjem – Cvijanovićeva pobjeđuje Govedaricu sa šest odsto razlike, a Dodik Ivanića sa cijelih 11 odsto razlike.
Razumijevanja radi, u svakom istraživanju javnog mnjenja jasno stoji da statistička greška može biti najviše od 3 odsto – gore ili dole. Dakle, nameću se samo dva zaključka – ili su istraživači grdno omašili (u slučaju omjera Ivanić – Dodik“ teško shvatljivih 20 odsto, dakle 17 više od moguće statističke greške?! ) ili je zapravo istina da su takva ankete, zapravo, samo bile – izmišljotina.
