Stisak korona virusa kojim drži čvrsto čitav svijet u šaci i dalje ne popušta, a dok pandemija ove zaraze traje postavlja se pitanje u kolikoj mjeri će sve ovo što se dešava da utiče na naše bivstvovanje.
Multidisciplinarni tim američkih naučnika sa prestižnih univerziteta kao što su Harvard ili UCLA napravio je analizu 90 do sada napravljenih društvenih i psiholoških studija, te je svoje zaključke podijelio u 10 tačaka promijene naše svijesti i društva u kom živimo pod uticajem koronavirusa.
Studija je objavljena u naučnom časopisu “Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America” pod nazivom “The pandemic exposes human nature: 10 evolutionary insights”.
1. Virus bi mogao da utiče na društvenost zaraženih osoba
Proučava se uticaj virusa na ljudsku psihologiju. Stručnjaci razvijaju dvije teorije. Jedna je da li će domaćin, odnosno zaraženi, potiskivati osjećaj bolesti čime pospješuje prenos virusa. Pogotovo se ta mogućnost pojačava ako je zaraženi bez simptoma. Sljedeća teorija je promjena ponašanja zaraženog u smijeru poremećaja raspoloženja, okretanje prema maničnosti kada domaćin potiskuje osjećaj bolesti i želi da poveća svoju aktivnost iako je svjestan da će to dovesti do širenja virusa.
Da bi taj nagon potisnula želja, svjesnost, potrebe za liječenjem što uzrokuje čestu promjenu raspoloženja. Stručnjaci se ovdje pozivaju na ranija iskustva s gripom i drugim koronavirusima kod kojih su takve promjene raspoloženja otkrivene. Nije još poznato, odnosno nema naučnih dokaza o tome da li koronavirus utiče na naše rezonovanje u “korist” infekcije.
Način na koji virus eventualno utiče na naše ponašanje, ima uticaj i na epidemiološki model, odnosno njegovo širenje u različitim stadijima zaraženosti domaćina.
2. “Generacija karantina” mogla bi da ima manje “dobrih” mikroba
Koliko god je karantin bio efikasan u borbi protiv koronavirusa, postoji i onda druga strana, a to je u izolaciji nismo izloženi drugim mikrobima. U svakom slučaju to je dobro u ranim fazama čovjekova razvoja, djeca će ostati van dometa niza opasnih virusa.
Ipak, normalan razvoj ljudskog mozga traži i diverzifikovanu izloženost mikrobima. Osim velike antimikrobijalne zaštitne uloge, mikrobi, koja nastanju naše tijelo imaju bitan uticaj na imuni sistem čovjeka.
Primjera radi, mikrobi u crijevima sprečavaju naseljavanje štetnih mikroorganizama tako što im zauzima životni prostor, proizvode veze sa antimikrobnim učinkom i tako stimulišu lokalni imunološki odgovor.
3. Osjećaj gađenja može da pomogne u borbi protiv širenja bolesti
Stručnjaci smatraju da je odbojnost, odnosno gađenje, vrlo važno kao deo naše evolucije kada je riječ o pandemiji. Naime, ova osobina na više načina, a jedan od njih jeste da nećemo da konzumiramo hranu za koju na neki način osjetimo da krije otrove ili druge štetne mikroorganizme.
Pored toga, odbojnost nam pruža prirodni odgovor na pojavu nekoga ko pokazuje simptome bolesti ili na sebi ima tragove nekih izlučevina. Dakle, i unos hrane i spolni odnos i kontakt regulisani su ovom osobinom koju smo razvijali tokom drugih pandemija u istoriji koje su se prenosile hranom, seksualnim odnosom ili kontaktom.
Kod COVID-19, međutim, ta osobina zna da “zakaže”, posebno ako zaražena osoba ne manifestuje simptome. Rješenje je pravilno informisanje, ali i odluka da se ipak distanciramo i od najbližih ukoliko za to ima potrebe, prenosi “Večernji list”.
4. Mijenjaju se navike u pronalaženju partnera, biće manje djece
Očigledno je da su se kroz istoriju mijenjaju i razvijaju načini dolaska do uspješne reprodukcije uključujući i dugotrajne veze i neobavezni seks. Kratkotrajne veze i neobavezni seks ovdje su najviše pogođeni zbog očitog straha od toga da li je odabrani partner možda zaražen koronavirusom.
Primijećeno je da sada takve kratkotrajne veze zamjenjuju njihove online verzije – sexting, virtuelni seks. Upotreba kondoma, naime, ne znači ništa kod prenosa novog koronavirusa. Iako se dugotrajne veze u tom slučaju nameću kao logična, pa i najpovoljnija alternativa, veliko je pitanje kako će parovi koji su se upoznali putem interneta reagovati kada se sretnu uživo.
Isto tako, predvidljivo je da će se žene lakše odlučivati za finansijski stabilne muškarce, kao što će se i muškarci lakše odlučivati na traženje partnera kada to postignu. I to će sasvim sigurno utiati i na demografiju.
5. Odmicanje od polnih normi, u porastu je nejednakost polova
Žene se u ovom scenariju pojavljuju kao izrazito pogođena grupa, tvrde američki istraživači. Kako je veliki broj djece primoran da ostane kod kuće zbog nemogućnosti odlaska u školu, ko u porodici ostaje s njima? Statistike govore i da su do aprila ove godine više radnih mjesta izgubile žene nego muškarci zbog toga što su više radnih mjesta imale u industrijama koje su najteže pogođene pandemijom. A prema ranijim istraživanjima, svejedno su žene više bile pod stresom zbog odgoja djece nego muškarci.
Gubitak ekonomske nezavisnosti kod žena to bi svakako pospešio, navodi se u istraživanju.
6. Empatija nije zagarantovana
Ustaljeno je mišljenje da nas nevolja zbližava. Bilo da su to prirodne nepogode, teroristički napadi, nastojimo da pomognemo jedni drugima. Smatra se da je društveno distanciranje koje se primenjuje u ovoj pandemiji najmasovnije djelo saradnje u istoriji čovječanstva.
Ljudska je priroda u temelju dobra, a kada se liši društvenih ograničenja, svi se izjednačimo i postajemo velikodušniji. Međutim, kod nacija koje su pretrpele uzastopne pandemije ili katastrofe primjećuje se veći nivo introvertnosti. O tome svjedoče nove studije, koje tvrde da društveno distanciranje nije samo čin usmjeren ka opštem dobru, već da čovjek zaštiti samog sebe.
Istraživanje navodi da su Sjedinjene Američke Države nacija koju pandemija koronavirusa nije zbližila ljude.
7. Ljudi nisu razvili osećaj za traženje istine
Studija zaključuje kako od pandemija i katastrofa koje su se događale i samo u ovom vijeku nismo naučili kao čovječanstvo. Iako smo kroz istoriju prolazili kroz stalne prijetnje, počevši od života u malim grupama kojima su pretili glad, predatori, izrabljivanje, sve do sada nismo evoluirali na način koji bi nas natjerao da razmišljamo o pitanju “što ako?”.
Kako navode istraživači, iako su ljudi vidjeli šta pandemija može da uradi, u ovom slučaju smo skloni teorijama zavjere, da sumnjamo u naučne dokaze, samozavaravanju. Čak i po cijenu dovođenja u pitanje budućnosti onih koji dolaze iza nas.
Američki naučnici koji su radili ovu studiju ističu da je očigledno da nismo razvili predispoziciju koja bi nam omogućila da svijet oko sebe shvatamo na osnovu činjenica.
Radije ćemo da tražimo dokaze koji će potvrditi naša lična uverenja nego ono što je to zaista stvarno. Čak se nećemo upuštati u raspravu kojom bismo nekoga razuvjerili od nekog vjerovanja u čistu dezinformaciju, smatraju istraživači.
8. Borba protiv pandemije traži sopstveni evolucioni proces
Prema navodima istraživača, u isto vrijeme prolazimo kroz dve evolucije: genetsku i kulturnu.
Genetska je, prema navodima stručnjaka, daleko sporija od kulturne. Ako znamo da je na snazi ta teorija “dvostrukog nasleđa” – kako da kulturna, društvena evolucija teče brže, poslije čega bi je pratila i ona genetska, pitaju se istraživači.
Naučnici su kao prolazno vrijeme uzeli izuzetno brzu genetsku evoluciju virusa. Jedan odgovor je vrsta darvinističkog procesa u kojem bi se odabrala meta prirodne selecije poput smanjenja transmisije virusa, a od različitih ispitivanja virusa uzeli bi se najbolji rezultati do kojih smo došli.
Međutim, ako taj proces nije pažljivo kontrolisan, može da donese više štete nego koristi. I takav proces mora biti imun na političke, korporativne ili nacionalističke interese. Prvi put u istoriji imamo tehnološke mogućnosti da svet pretvorimo u globalno selo i sprovedemo jedan takav proces kako bismo suzbili pandemiju.
9. Kulturna evolucija uticaće na virus
U kolektivnom odgovoru na pandemiju postoje razlike od nacije do nacije. One koje su se kroz istoriju susretale s ekološkim i od čoveka uzrokovanim pretnjama poput prirodnih katastrofa, bolesti, manjka resursa, invazijama, povezanije su, podložnije striktnijim društvenim normama i imaju nisku toleranciju na odskakanje od tih normi.
Nacije koje tokom istorije nisu bile u takvim situacijama, te osobine nemaju. I to utiče na prilagođavanje prijetnji. Nacije koje su imale sposobnosti da kao čvrsto povezana grupa kažnjavaju neposlušnog pojedinca i lakše odgovaraju na pretnju, brže su se razvijale. Bile su u prednosti nad onima koje to nisu mogle.
Ovo se najbolje vidjelo na početku pandemije kada su države poput Japana, Južne Koreje ili Kine lako i brzo odgovorile na prijetnju koronavirusa, dok su ostale imale problem i često kontroverzne odgovore na pandemiju. Španija, Brazil i SAD imale su “eksploziju koronavirusa”.
10. Nastavlja se ljudski razvoj
Istraživači smatraju da, iako će poslije pandemije čovječanstvo upasti u stanje regresije, odnosno devolucije, jer će oslabiti ekonomija i rađaće se manje djece, pa će neke populacije i izumirati, nije sve tako “tmurno”.
Naime, kako tvrde istraživači, pandemija pokazuje da smo ipak zdraviji, sitiji, bogatiji, sigurniji i obrazovaniji, bez obzira na svoja biološka ograničenja.
Naš napredak ne može da omete ni naša priroda čije temelje ne možemo da promijenimo, tvrde naučnici. Jer, ljudsku narav čine tri kognitivne cjeline: primjenjeno znanje, jezik kojim možemo dijeliti i kombinovati ideje stečene primjenjenim znanjem, kao i društvenost koja nas motiviše da sve to razmjenjujemo s nama sličnima radi zajedničke dobrobiti svih.
