Radovi na izgradnji manastira Miloševac, koji je posvećen, Pokrovu Presvete Bogorodice teku po plani i pored otežanih uslova izazvanih pandemijom virusa korone, kaže protonamjesnik Dragan Hrvaćanin.
– Uprkos svim nedaćama koje su nas snašle dosta smo toga uradili i ove godine na manastiru, kaže Hrvaćanin dodajući da su upravo ovih dana pokrivene kupole zvonika.

– Zvonici su već završeni, kupole su pokrivene pozlatom, ovo ostalo bakamim limom i sad smo se bazirali na centralnu kupolu koja je nešto veća od zvonika. Nju smo već pokrili gradom i lepenkom tako da je i ona pripremljena za pozlatu. Najvažnije je to da smo sve pokrili kako bi prezimilo i na proljeće mogli nastaviti gradevinske radove – kaže Hrvaćanin.
Najveći problem, je crveni kamen koji se nabavlja u Africi, s obzirom da je njegova obrada spora i dugotrajna. Iduće godine po kretanju gradevinske sezone nastaviće se sa limarskim radovima, ali uporedo i unutrašnja nabača manastira i izgradnja manastirskog konaka.

– Ove godine nažalost nismo mogli da ozvaničimo postavljanje zvona onako kako smo mislili zajedno sa vjerujućim narodom. Episkop banjalučki jefrem osveštao je i četiri zvona za ovaj manastir i ona su već podugnuta, namontirana, isprobana, Pored manastira osveštano je i 11 pozlaćenih manastirskih krstova koji su došli iz Rusije i ovom prilikom se zahavljujem svim darodavcima kako zvona tako i krstova koji su stigli. Dva su već ugradena na zvonicima, a ostali čekaju svoje vrijeme kada će biti ugradeni – kaže Hrvaćanin.

Pretpostavlja se da Manstir Miloševac potiče iz 13. ili 14. vijeka, a da je srušen u 17. vijeku, u periodu Austrijsko-turskog rata. U literaturi prvi put se pominje u šematizmu mitropolije Dabrobosanske 1884. godine gdje se navodi da je bio jedan pravoslavni manastir kod Prijedora u jednoj ravnici koja je obrasla šumom i u kojoj se ne vide njegovi temelji. Slično se navodi i u šematizmu mitropolije Banjalučko-bihaćke iz 1901. godine. Postoji predanje da je od kamena ovog manastira 1890. godine izgradena crkva Presvete Bogoridice na Pašincu.

Izvor: Kozarski