U Sarajevu još jedan nasrtaj na srpsku imovinu. U naselju Doglodi zapaljena je kuća Borislava Berjana, koji sa porodicom nakon dejtonskog egzodusa sarajevskih Srba živi u Višegradu. I nije ovo prvi nekažnjeni napad na imovinu porodice Berjan. Do temelja je srušena druga kuća, zapaljen pomoćni objekat, uništavani nadgrobni spomenici predaka. I za svaki zločin, pa i ovaj, iz MUP-a Kantona Sarajevo, isti odgovor – policija traga za počiniocima.

Ni 20 dana kako je povratnik Savo Bilanović u okolini Busovače, bespomoćno ruke kršio nad zgarištem, zapaljena je kuća porodice Berjan. Plamen u namještenom, a neuseljenom potkrovlju kuće primijetile su komšije, jutros nešto iza četiri časa. Vatrogasci su uspjeli da spasu tek da vatra ne proguta cijeli objekat.

– Odavde kad smo otišli jedanputa, došli smo na ledinu, sa ledine smo stvorili opet dvije kuće, ja i sin i smjestili se. Ovo smo mislili ostaviti unuku i ostaće unuku. Đed će ovo napraviti. Napraviće đed – brišući suze priča Borislav Berjan.

U MUP-u Kantona Sarajevo, čiji su službenici izvršili uviđaj, tek floskularni odgovor.

– Po izjavi sudskog vještaka, požar je izazvan upotrebom otvorenog plamena. Policijski službenici nastavljaju rad na dokumentovanju krivičnog djela – navodi se u saopštenju MUP-a Kantona Sarajevo.

Ni u prizemlje kuće, Borislav ne može! U njemu je pune četiri godine živjela bošnjačka porodica Vukas. Dijete sa posebnim potrebama, nagnalo ga je da im smještaj ustupi – bez ikakve naknade. Od noćas, vrata zaključana! Brava promijenjena. A Borislav nema snage da razvali jedini preostali mu, nada se, neuništeni kutak, nekadašnjeg doma.

– Taj Kanton Sarajevo očigledno nema ni mrvu jedne multietničke dimenzije. Činjenice govore o tome da Srbi svaki dan imaju probleme na teritoriji Kantona Sarajevo – poručio je Đorđe Radanović, predsjednik Odbora za zaštitu prava Srba u FBiH.

Svjedoče malobrojni Srbi iz Borinog komšiluka o učestalom čerupanju i devastiranju srpske imovine. Rođaka Mila o premlaćivanju, nakon kojeg je na glavi imala 19 kopči i nagnječenje lobanje. O, na terasu bačenoj, zapaljenoj smjesi, koju je uz tešku muku uspjela da ugasi. I kada izopačene aktere pronađu žrtve, umjesto policije, od pravosuđa dobiju samo uslovnu kaznu. Više ni Borislav ne očekuje. Јer svi dosadašnji nasrtaju na njegovu imovinu ostali su nekažnjeni. O postojanju druge kuće, tik uz zapaljenu, svjedoče samo temelji u korov zarasli. I požutjeli nacrt. Rušena je od 1997. Komšije građevinski materijal raznosile, kao svoje. Deceniju kasnije zapaljen je i pomoćni objekat u dvorištu. Sa noćas zapaljenog, kao iz samoposluge, nebrojeno puta skidana je stolarija. A Boro novu kupovao! I opet kaže, neće djedovinu na kojoj su rođene i odrasle najmanje četiri generacije Berjana, napustiti.

– Ovdje će moj unuk se vratiti, kad tad, moj Kosta koji nosi prađedovo ime, jer je njegova đedovina, prađedovina – optimistički poručuje Borislav Berjan.

Autor: RTRS