Badnji dan je posljednji dan četrdesetodnevnog posta i to je uvod u jedan od najvećih hrišćanskih praznika – Božić. Evo koji običaji se vezuju za jedan od najsrećnijih dana u godini.
Srbi su običaje za Badnji dan naslijedili od svojih predaka i oni se i dalje poštuju. Za badnjak se sječe najčešće grana hrasta, drveta koje je kod Slovena uvijek bilo sveto.
Badnji dan je pun rituala i simbolike, živopisnih radnji i sve su povezane s porodičnim kultom ognjišta. Narodni običaji na Badnji dan veoma su stari – neki su se malo izmijenili, neki su isti, a neki su potpuno iščezli.
Sječenje badnjaka
Badnjak sjeku isključivo muškarci, najčešće domaćin i najstariji sin, u rano jutro, prije izlaska Sunca. Zavisno od krajeva, birani su različiti badnjaci. U istočnoj Srbiji, biran je cer, na zapadu, zavisno od kraja, to su hrast ili bukva, u smedrevskim selima, na primjer, sječe se samo hrastova grana. Broj badnjaka takođe varira zavisno od kraja.
Negdje se sječe jedan badnjak, negdje dva, tri, devet, a ponegdje onoliko badnjaka koliko ima muškaraca u kući. Kad se domaćin vrati iz šume i donese badnjak, odnosno badnjake, prislanja ih na kućni zid, a tek s prvim mrakom se badnjak unosi u kuću i stavlja na ognjište. Dok su badnjačari još u šumi, iz kuće se posakrivaju tronožne stolice, metle, kudelje, vretena i igle.
Obilaženje kuća
Djeca se okupljaju, predveče, prije večere, prazne đačke torbe i idu u korinđanje. Ovaj običaj je veoma sličan koledarskim običajima kod drugih naroda. Mali korinđaši obilaze u kuće u komšiluku i pjevaju (korinđaju) pjesmice kojima najavljuju radostan dolazak Božića, a od domaćina očekuju da ih daruje nekom prigodnom sitnicom. Domaćini kuće daruju djecu jabukama, slatkišima, kolačima, suvim voćem, orasima, a rijeđe novcem.
