KRISTIJANA IZ PRIJEDORA ŽIVOT NIJE MAZIO Diplomirao s desetkom i završio u javnoj kuhinji, sada s majkom ČEKA BOLJE DANE

Gradonačelnik Prijedora Dalibor Pavlović mu je na prijemu za Dan Republike saopštio da će dobiti priliku da pripravnički staž odradi u Gradskoj upravi, te da će mu lokalna uprava uplatiti i oko 500 KM duga za struju.

Vujčić kaže da je zahvalan Pavloviću i Gradskoj upravi jer će pomoći da izađe iz teške situacije u kojoj se našao nakon što je ostao bez posla skladištara.

Mladi Prijedorčanin za Srpskainfo priča da je u januru prošle godine sa još nekoliko radnika tržnog centra otpušten. Jesen je dočekao bez marke u džepu i isključenom strujom zbog duga. Zbog brige o samohranoj bolesnoj majci jedini izbor bila je javna kuhinja. Kada su u decembru mediji objavili priču o njegovom životu, među velikim brojem ljudi koji su shvatili težinu tereta na plećima ovog mladića bio je bivši Kristijanov šef skladišta iz tržnog centra.

– Pozvali su me i ponudili da budem „refiler“ za jednog proizvođača. To je bila prva ponuda za posao koju sam odmah prihvatio. Obilazio sam tri tržna centra u Prijedoru. Slagao njihove proizvode i pratio im rokove trajanja – priča Kristijan.

Vujčić ističe da je među velikim brojem komentara podrške na društvenim mrežama bilo i veoma neprijatnih. Pojedini su mu pisali da on neće da radi i da želi posao u javnoj upravi jer je to smjer koji je završio na Visokoj školi za ekonomiju i informatiku u Prijedoru.

– Bilo mi je neugodno i sram nakon objave. Zahvalan sam na pozitivnim, ali i negativnim komentarima. Loši komentari su me demoralisali dodatno zbog mojih briga i problema i umanjili značaj svega što sam pokušavao da sagradim prošlih godina školovanjem, radom i trudom. Zbog takvih komentara shvatiš da si poražen i na dnu – opisuje Kristijan.

Dodaje da se plašio da će priča u medijima i negativni komentari još više pogoršati zdravlje njegove majke, koja ima psihičkih i fizičkih problema, među kojima je i okoštavanje kičme.

– Zbog tih negativnih komentara prestao sam da idem u javnu kuhinju, ali brzo sam se i zaposlio. U javnu kuhinju sam išao po hranu 27 dana, jer nam je zbog duga isključena struja i nismo mogli ništa spremati za ručak. Petog novembra napunio sam 26 godina. Rođendan sam dočekao u mraku bez hrane, bez drva, bez ičega. Imali smo nešto svijeća koje sam dobio u Merhametu kada sam volontirao – kaže on.

Ističe da su mu snagu za dalju borbu davali pozitivni komentari kojih je bilo mnogo više. Pozivali su ga ljudi iz Istanbula, Teksasa i raznih krajeva svijeta dajući mu podršku i istovremeno dijeleći s njim svoje životne probleme.

Kristijanovi prijatelji su otvorili i račun za skupljanje novčane pomoći.

– Zahvalan sam svima koji su mi pomogli, ali nikome ne bih poželio da tako prođe, baš je grozno. Navikao sam da svojim rukama zaradim, i ta želja da zaradim bila je kao živo blato; što sam više htio da se popnem na površinu, više sam propadao – navodi on.

Njegova najveća želja je da sakupi novac za operaciju glasnica. Zbog gnojne angine tokom srednjoškolskog obrazovanja oštećene su mu glasnice i glas mu ima visok ton.

– Kada uđem u pekaru i progovorim smiju se srednjoškolci i kažu “vidi kako onaj govori”. Na telefonu moram ubjeđivati ljude da sam ja, a ne moja majka. Nisu me htjeli primati za posao konobara uz riječi: „Misliće ljudi da si zaražen“ – kaže on.

Smatra da je pred njim ipak ljepša budućnost i da će svojim vrijednim radom opravdati povjerenje onih koji su mu pomogli. Onima koji su mu pisali negativne komentare poručuje da se zamisle u njegovoj koži i da nikada knjigu ne sude po koricama.