agađenje zraka jedan je od glavnih okidača astmatičnih napada, a u jesen dolazi u kombinaciji sa još jednim jakim okidačem – promjenom temperature. Kako izgleda život porodice u kojoj je jedan član obolio od astme, hronične upale disajnih puteva?
Piše: Mirna Stanković – Luković
U Prijedoru oko 4.000 ljudi boluje od astme i hronične opstruktivne bolesti pluća. Polovina njih su djeca. Ovo je zvanična procjena Doma zdravlja i Opšte bolnice Prijedor.
– Ja imam 700 evidentiranih članova, a uglavnom dolaze da se učlane oni koji djeci ne mogu priuštiti odlazak na more ili odlazak na planinu, uglavnom je to socijalna kategorija. A gdje su oni koji su prerasli, koji ne mogu preko Anemone ostvariti neke benefite? To je 4 do 5% ukupnog broja stanovnika Prijedora!, kaže Ilinka Macura, predsjednica Udruženja „Anemona“ iz Prijedora, jedinog udruženja astmatičara u Bosni i Hercegovini i jedinog takvog udruženja u zemljama regije koje su osnovali roditelji djece sa astmom.
Podataka o broju oboljelih na nivou Bosne i Hercegovine nema, ali se procjenjuje da od astme pati oko sedam posto odraslih i čak 12% djece.
Prema posljednjem globalnom izvještaju o astmi koji objavljuje Globala mreža astmatičara, u svijetu ima oko 334 miliona oboljelih od ove bolesti. Svjetska zdravstvena organizacija navodi da je 2016. godine u svijetu od astme umrlo 418 hiljada ljudi. Najvišu stopu smrtnosti od hronične upale disajnih puteva imaju zemlje sa niskim i srednje niskim primanjima. Astma je najčešća nezarazna bolest kod djece, a broj oboljelih se povećava iz godine u godinu.
– Prije rata je bilo jako malo oboljelih, ali nakon rata sve više je oboljelih. Ne znam šta je uzrok za takav porast broja oboljelih i ne želim da ulazim u to, ali svake godine je sve veći broj djece sa astmom, čak i male djece, kaže Ilinka Macura.
Svjetska zdravstvena organizacija navodi da je jedan od glavnih faktora rizika za razvoj astme udisanje tvari i čestica koje mogu izazvati alergijske reakcije ili iritirati disajne puteve. Jedan od najčešćih okidača za astmatični napad je zagađenost vazduha. U Prijedoru je stanica za mjerenje kvaliteta vazduha postavljena 2016. godine, ali podataka o zagađenosti u ovom bh. gradu već odavno nema.
– Ja sam čak pomislila da ta stanica za mjerenje zagađenja vazduha više i ne radi. Podaci se više ne objavljuju, kaže Macura i dodaje da se stepen zagađenja u Prijedoru može vidjeti golim okom.
– Imam voćnjak u Kozari pa kada pogledam odozgo, Prijedor se ne vidi od smoga. Nije u pitanju magla, već smog. To je što se može vidjeti golim okom, a više nema pristupa stanici za mjerenje u Prijedoru, kaže Macura.
Senzor za mjerenje zagađenosti je u decembru 2019. godine u Prijedor postavio portal Buka. Rezultati koje daje ovaj senzor pokazuju da je Prijedor jedan od najzagađenijih gradova u BiH, barem kada su u pitanju PM čestice.
– Mislim da je po mjerenjima blizu Sarajeva. Nekad su bile fabrike, pa su govorili da su te fabrike izvor zagađenja. Sada nema fabrika, ali mislim da su glavni izvori zagađenja automobili, jer svaka kuća ima po dva ili tri auta. Uzrok čak nije ni loženje, jer se ložilo i prije, pa nije bilo toliko zagađenje, kaže predsjednica Udruženja astmatičara „Anemona“.
Udruženje Anemona organizuje astma škole za djecu i roditelje, odlaske na planinu kroz projekte vježbe disanja i vode djecu na more kako bi poboljšali kvalitet života djece.
– Bježimo ili na Kozaru ili negdje više. Naravno, svaka iritacija disajnih organa uzrokuje astmatičaru da dođe u situaciju koja će izazvati astmatični napad. Preporuke za nas astmatičare, čak i prije ove korone, su bile da se nose maske. Uvijek smo proporučivali dječici da nose šal preko nosa i usta kada izlaze da ne bi udisali one negativne i štetne materije u pluća.
Predsjednica Udruženja Ilinka Macura ima troje djece i dvoje unučadi.
– Sve troje moje djece ima astmu, unuka ima astmu, a unuk od tri godine je bio na aspiratorima, ali još uvijek nema terapiju, kaže Macura.
Udruženje je osnovala 2007. godine kao reakciju na vijest da je u Hrvatskoj djevojčica od šest godina preminula u Hitnoj pomoći od astmatičnog napada. Anemona svojim članovima nastoji obezbijediti inhalatore, a imaju i uređaje za mjerenje kapaciteta pluća i komorice za davanje lijekova bebama.
Macura kaže da je strašno i za djecu i za roditelje živjeti sa napadima astme. Njena kćerka, koja danas ima 27 godina, nije imala na raspolaganju lijekove koji se danas koriste u tretiranju ove bolesti.
– Moje dijete se nije smjelo nasmijati! Ako se igra, pa se jako nasmije, dolazi do gušanja. Da ne spominjem alergijske reakcije i panike kod djece, panika kada zna šta će se desiti, pa dijete samo se još više prepadne pa ga još više stegne. Strašno je živjeti sa takvim napadima, kaže Macura.
Sada je život malo bolji za oboljele od astme. Ilinka Macura kaže da se sa novom terapijom kortikosteroidima i brzodjelujućim bronhodilatatorima bolest može dovesti u ravnotežu. Roditelji koji su prošli kroz Anemonine astma škole znaju prepoznati napad kod svog djeteta, pa znaju kako da djeluju, šta da im daju.
Ipak, život u porodici se mora podrediti oboljenom od astme. Sve što može škoditi astmatičaru se izbacuje iz kuće
– Ja tepiha nemam u kući, samo laminat. Zavjese maksimalno izbjegavam, cvijeća nemam nikako. U početku smo stvari poslije pranja i sušenja stavljali u zamrzivač da se izvuku svi alergeni, kaže Macura.
Vani je problem druge vrste.
– Sva naša djeca astmatičari imaju problem sa promjenom temperature. Najviše astmatičnih napada se dešava u periodu oktobar-novembar i mart-april. Svi imaju više problema i imaju veću potrebu za lijekovima u tom periodu.
Osim zagađenja, najčešći okidači za astmatične napade su duhanski dim, grinje, žohari, kućni ljubimci, buđ, virusne infekcije, alergije, hemikalije, naporno vježbanje, snažna emotivna stanja…
Simptomi astme mogu biti različiti, a najčešći su kašalj, napadi otežanog disanja, osjećaj pritiska ili stezanja u grudnom košu ili nedostatka zraka, prisutnost hropaca, piskanja ili zvižduka koji se čuju pri slušanju pluća, osjećaj umora, sklonost izbjegavanju fizičkih aktivnosti, otežano spavanje i češće buđenje iz sna zbog noćnog kašlja ili otežanog disanja. Simptomi astme su najčešći kod djece i osoba starijih od 75 godina. Prema podacima Udruženja evropskih imunologa (EAACI), od 1990. do 2020. godine je smrtnost astme za muškarce je smanjena sa 25 na 13, a za žene sa 17 na devet slučajeva u omjeru prema 100.000 osoba
