Da li Hrvati, zaista, ne vjeruju da je Jasenovac bio logor smrti u kojem su ubijani Srbi, Jevreji i Romi – pitanje je koje se nameće nakon nerazumnih reakcija dijela hrvatske javnosti na trejler za film “Dara iz Jasenovca” reditelja Predraga Antonijevića.
Film koji je srpski kandidat za Oskara i za “Zlatni globus” u svim kategorijama bio je novi povod za potpunu relativizaciju ustaških zločina u Hrvatskoj. Sudeći po komentarima na tamošnjim sajtovima na vijest o trejleru „Dara iz Jasenovca“ mnogi u zemlji našeg susjeda vjeruju da je Jasenovac bio samo radni logor u kome, vjerovali ili ne, Srbi uopše nisu ubijani, piše Blic.
Kao dokaz te besmislice daje se navodni popis Srba iz 1931. i 1948. Šta više, u jednom od komentara se NDH naziva „najhumanijom državom na svijetu“, a film Antonijevića ocjenjuje kao srpska propaganda kojom se djeca uče lažnoj prošlosti?! Čak je veliki broj hrvatskih građana u jednoj anketi sprovedenoj u Zagrebu rekao da su Hrvati najviše stradali u Jasenovcu.
Zbog čega u Hrvatskoj i dalje ima toliko ljudi koji negiraju genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima u Jasenovcu? Koliko su za to odgovorni hrvatski zvaničnici, mediji i obrazovni sistem? Tema je povodom koje je Blic razgovarao i sa srpskim i sa hrvatskim istoričarima.
Tri cilja za negiranje Jasenovca
Istoričar Muzeja žrtava genocida Stefan Radojković ističe da dio hrvatskog društva i države vjeruje u postojanje logora Jasenovac, ali ne vjeruje u njegovu prirodu jer su implikacije jasne.
– Genocid nad Srbima dešavao se širom Nezavisne Države Hrvatske (današnja Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Srem, bez dijelova Dalmacije pod italijanskom kontrolom). Drugim riječima, ako poričete samu prirodu jasenovačkih logora, pet glavnih logora zajedno sa više pod-logora i ekonomija, postižete nekoliko ciljeva. Prvo, sprečavate razgovore/istraživanja o ulozi NDH administracije i društva u genocidu nad Srbima. Drugo, sprečavate razgovore/istraživanja o procesu deustašizacije društva nakon II svjetskog rata. Treče, skrećete pažnju sa preduslova (ideoloških, društvenih, kulturoloških, verskih, administrativnih, vojnih i ekonomskih) koji su bili neophodni za postojanje takve države i logora poput Jadovna i Jasenovca za vrijeme II svjetskog rata – objašnjava Radojković.
FOTO: ANTONIO BAT/EPA
Sagovornik Blica smatra da je negiranje Jasenovca dijelom rezultat i hrvatske propagande.
– Međutim, korijeni poricanja mnogo su dublji. Društvo NDH nikada nije deustašizovano za vrijeme socijalističke Jugoslavije. Potom je došlo do nasilnog raspada zajedničke države gdje prvi predsjednik Hrvatske, dr Franjo Tuđman, pokušava zarad nacionalnog jedinstva da izjednački hrvatske partizane i ustaše, kao i njihove žrtve. Sa razlogom je Debora Lipštad svrstala njegovu knjigu – Bespuća povijesne zbiljnosti – među klasične primjere poricanja Holokausta. Pošto su Holokaust nad jevrejskim narodom i genocidi nad srpskim i romskim bili uvezani procesi u okviru NDH, jasno je da za poricanje tih događaja nisu odgovorni samo mediji u Hrvatskoj – naglašava Radojković.
Naravno, dio odgovornosti pada na pleća i prosvjete, ocjenjuje istoričar.
– Treba, doduše, imati na umu da se u taj sektor – potencijalno najvažniji za borbu protiv poricanja genocida nad Srbima, pored naučnog i sektora za kulturu – ne ulažu pretjerano velika sredstva. S tim na umu, čak i da postoji politička volja za borbu protiv poricanja genocida nad Srbima, prosvjeta Hrvatske ne bi postizala značajno bolje rezultate u ovom pogledu – apostrofira Radojković.
Ako je nešto dobro to je da su srpski i hrvatski profesionalni istoričari i institucije gotovo usaglasili stavove o Jasenovcu.
– Svi se slažemo u vezi sa prirodom zločina i njegovih razmjera u NDH. Razlike postoje ali nisu od suštinskog značaja, već u nijansama koje će dalja istraživanja razriješiti. Primjera radi, postoji konsenzus da je pravni termin “genocid” za zločine nad srpskim narodom u NDH apsolutno primjeren za zločin počinjen s tim namjerama i tih razmjera – naglašava Radojković.
“Za većinu Hrvata Jasenovac je logor smrti“
Da konsenzus o prirodi Jasenovca, zaista, postoji svjedoči za Blic hrvatski istoričar i redovni profesor na Odsjeku za istoriju Filozofskog fakulteta Neven Budak.
– Velika većina Hrvata vjeruje da je Jasenovac bio koncentracioni logor ili logor smrti u kojima su ubijani Srbi, Jeverji, Romi, antifašisti, ali i drugi narodi poput Bošnjaka. To što se u javnosti stvara krivi dojam da većina Hrvata negira Jasenovac kriva je manjina koja je veoma aktivna i na društvenim mrežama i u komentarima na sajtovima, ali i grupa profesionalnih istoričara koji, nažalost, dobijaju sredstva i od države za svoja istraživanja – naglašava Budak.
Kako kaže, ta grupa profesionalnih istoričara tvrdi da su postojala tri logora u Jasenovcu od kojih jedan nakon Drugog svjetskog rata u kome su, navodno, partizani ubijali ustaše.
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
– O tome je Jakov Sedlar snimio film koji potpuno pogrešno prikazuje Jasenovac. A srećom, mejnstrim mediji u Hrvatskoj ne podržavaju tu priču i predstavljaju Jasenovac onakvim kakav jeste odnosno kao logor smrti. Naravno, postoje i desno orjentisani elektronski mediji koji tvrde suprotno – objašnjava Budak.
Naš sagovornik apostrofira da među objektivnim srpskim i hrvatskim istoričarima nema razlike kada je riječ o pravoj prirodi logora.
– Tačan broj žrtava, naravno, tek treba da se utvrdi i to će biti predmet procjena i zahtijevaće reviziju. Ali moje mišljenje je da nije toliko bitno da se utvrdi da li je bilo koja hiljada ili desetine hiljada žrtava više ili manje koliko da se ispravno ocjeni karakter Jasenovca kao logora smrti – podvlači Budak.
Istoričar otkriva da je i hrvatski obrazovni sistem promijenio odnos prema Jasenovcu i da su udžbenici iz istorije sada bitno bolji nego tokom devedesetih.
Koliko je žrtava bilo u Jasenovcu?
Jednu od najvećih polemika u regionu izaziva pitanje koliko je ljudi ubijeno u logoru Jasenovac. Istoričar Muzeja žrtava genocida Stefan Radojković ističe da postoje i dalje izvjesna razmimoilaženja hrvatskih i srpskih naučnika u vezi sa tom temom. „Iako još uvijek nemamo približno tačne i precizne brojeve ubijenih u NDH, samim tim i u Jasenovcu, procjene nam se kreću u sličnim okvirima.
Komemoracija jasenovačkim žrtvama
Pa tako, kolege iz Hrvatske smatraju da je u jasenovačkim logorima stradalo između 83.000 i 100.000 ljudi, pretežno Srba, Jevreja i Roma; slično, Muzej žrtava genocida procjenjuje ljudske gubitke tri pomenuta naroda između 90.000 i 130.000 osoba. S druge strane, neosporno se vidi iz statističke analize pomenutih procjena kako najveći dio stradalog srpskog stanovništva, oko 66 odsto, gubi život širom NDH to jest na kućnom pragu iako i u Jasenovcu čini najveći procenat žrtava – podvlači Radojković.
