Politike se obično klonim. Mnogo je tu odvratnih stvari koje ne mogu da skontam, pojmim, a ponajmanje svarim.
No, ona se nekako sama i nepozvana uvuče u naše živote a najmanje što možemo je da na glupost ne zažmirimo kada je vidimo.
Ne podržavam. Ne bavim se. Najviše volim da predstavim kako o politici nemam pojma, iako ova naša ne zahtjeva neki naročit intelekt.
Čitam danas da je izvjesni ugledni političar, ništa manje uglednoj političarki osporio i prigovorio što se bavi državom kada nema kučeta ni mačeta, te je za državom boli ona stvar.
Kada nekoj ženi ne umijete ili ne znate drugačije odgovoriti vi obično udarite na njenu ženskost. Čestitost. Pa joj sabirate, oduzimate broj partnera. Dužinu suknje. I kako se i kada ostvarila.
Akteri ove priče su Dragan Mektić, član SDS-a od ranije poznat po svojim, blago rečeno, sirovim izjavama i Sanja Vulić članica SNSD-a . Koga o njihovim biografijama zanima više neka gugla.
Naime, Mektić je na svom tviteru o Vulićki između ostalog napisao: „…Drugo je pitanje što Vulićka ima više od 40 godina, a nije se porodično ostvarila pa je boli ona stvar za narodom. Nema ni kučeta ni mačeta“.
Kao žena, drugarica i osoba koja takođe nema ni kučeta ni mačeta imam pravo da pomenutom gospodinu zamjeram.
Imam pravo da se ljutim.
Imam pravo da me zaista i konačno boli što neko svaki moj životni uspjeh mjeri time da li ja imam kučeta ili mačeta, a gospodin Mektić kao ugledni politički zvaničnik ne bi sebi smio dozvoliti takve izjave.
To što Mara iz druge ulice mjeri dužinu moje suknje, i broji moje potomstvo, to mogu i da svarim, Mara pametnijeg posla i nema, a kada se oko ženskih jajnika petljaju politički zvaničnici dobijem nagon za povraćanjem.
O nakaradnostima ovog društva se mora pisati. I pričati.
Niko, ama baš niko nema prava da vašu radnu sposobnost mjeri brojem djece koje imate.
Vašu vrijednost. Vašu čestitost. Vašu sposobnost.
Gospodine Mektiću i ostali dušebrežnici, svaka od nas ima pravo da bira šta će raditi sa svojom vaginom i o tome nije dužna da polaže račune ni vama ni bilo kome. Bila ona vaš politički oponent ili ne.
Idući put kada izjavite ovako nešto glupo zamislite da vašom izjavom niste uvrijedili samo Sanju Vulić već i sve žene koje ne mogu ili ne žele da imaju djecu.
Vi ste kao nesposobne okarakterisali sve one žene koje ne mogu da imaju djecu. One žene koje zbog toga pate i poslednje što im je trebala je još jedna u nizu bljuvotina koja se plasira javno i daje joj se publicitet.
Ja vlastitim izborom nemam ni kučeta ni mačeta, iako moram vam priznati jedno kuče bih zaista željela. Ali nekako smatram da nije humano ni prema kučetu da živi zatvoreno u stanu.
Mogla bih da se spustim na nivo Dragana Mektića i uzvratim nekom sličnom uvredom, ali on o sebi govori i više nego dovoljno.
Ostatak čovječanstva to vidi ovako:
Ako sam izašla u diskoteku ja to mogu jer nemam djecu.
Ako sam kupila skupu stvar i to mogu jer nemam djecu.
Na poslu mogu da ostanem duže, jer nemam djecu.
Na godišnji odmor mogu da idem kad hoću, jer nemam djecu.
Ako mi smeta buka i to je jer nemam djecu.
Ako putujem, putujem jer nemam djecu.
I sve je to bio moj izbor zbog kojeg nijednog trenutka nisam zažalila. Žao mi je što me vi zbog toga karakterišete kao tužnu, neostvarenu, nesposobnu. Što sam vam nadobudna, nadrkana ili sebična. I što mislite da sam vam zbog toga uvijek dostupna. Da me iskoristite ili pljunete, shodno potrebi.
I evo još jedan šampion koji je upisao novu uvredu. Ne možeš da budeš ni rodoljub ni patriota, niti da zastupaš nacionalani interes jer nemaš „ni kučeta ni mačeta“.
Mada moram priznati, ako je narod kao Dragan Mektić, za takvima me stvarno najblaže i najpristojnije rečeno boli ona stvar.
