Jasenovački logor bio jedan od najbrutalnijih i najozloglašenijih od ukupno osam logora smrti u Drugom svetskom ratu, piše prof. Grajf urednicima „Los Anđeles tajmsa”

Profesor dr Gideon Grajf, poznati izraelski istoričar, stručnjak za Holokaust i Jasenovac, pored ostalog, autor knjige „Jasenovac ‒ Aušvic Balkana”, uputio je pismo urednicima „Los Anđeles tajmsa”, kao odgovor na kritiku filma „Dara iz Jasenovca” Roberta Ejbela, objavljenu 4. februara, a čija je poenta da ovo filmsko ostvarenje navodno želi da „izravna račune” Srba sa Hrvatima.

Pismo prof. dr Grajfa prenosimo u cjelosti:

Istorija je nauka zasnovana na činjenicama, i samo na činjenicama. Članak Roberta Ejbela zapostavlja mnoge ključne istorijske fakte ‒ i to je velika šteta. Ejbel opisuje potpuno iskrivljenu sliku logora smrti Jasenovac. Prilikom naučnoistorijskog istraživanja nema zamene za istorijske činjenice.

Kao neko ko se mnogo godina bavi istorijom Jasenovca kao logora istrebljenja, koji je osnovao i kojim je rukovodio hrvatski nacističko-ustaški režim od 1941. do 1945. godine, tvrdim da je jasenovački logor bio jedan od najbrutalnijih i najozloglašenijih od ukupno osam logora smrti u Drugom svetskom ratu. Tamo je sprovođeno 57 metoda ubijanja, na osnovu svedočenja preživelih, dostupnih u mnogim arhivama, od nemačkih vojnih dnevnika, do izjava preživelih logoraša, koji su tada bili deca.

Jasenovac nije bio namenjen samo Jevrejima. Štaviše, bio je za sve nehrvate i protivnike ustaškog režima. Njegova osnovna svrha bila je da sprovede genocid nad Srbima, pošto su ih Hrvati opsesivno i ekstremno mrzeli.

Jevreji su ubijani u Jasenovcu, kao i na čitavoj teritoriji Nezavisne Države Hrvatske, što je bio deo nacističko- hrvatske politike konformizma i podaništva prema nacističkoj Nemačkoj, na koju se NDH ne samo ugledala, već je očajnički težila i da je prevaziđe u okrutnosti.

„Hrvatsko-ustaško konačno rešenje” sprovelo je u delo ubistvo 75 odsto jevrejske populacije, uključujući 57 rabina, koji su bili poklani, zajedno sa jevrejskim ženama, decom i muškarcima.

Još je nerešen broj smrtno stradalih Srba. Odvojeno od brutalnih ubistava u Jasenovcu, njihov broj u ovom logoru predmet je rasprava među istoričarima. Ipak, polažem nade u opširno istraživanje, koje je objavio profesor Menahem Šelak, iz Jad Vašema, koji je odredio 700 hiljada kao konačni broj ubijenih u Jasenovcu, od kojih je bilo najmanje 500 hiljada Srba lišenih života.

Ali ono što je najtragičnije, bio je i zloglasni logor za decu, jedinstven u okupiranoj Evropi. Blizu 20 hiljada jevrejske, srpske i romske dece logoraša tamo je brutalno ubijeno, od ukupnog broja od 76 hiljada dece koja su stradala u „ustaškom konačnom rešenju”, a koje je započeto šest meseci pre nemačkog nacističkog konačnog rešenja.

Oko 12 hiljada dece logoraša spasila je Diana Obekser Budisavljević, ali većina te dece izgubila je svoj identitet, zato što su nasilno preobraćena u katoličanstvo i data na usvajanje. Dobro poznat slučaj bila je jugoslovenska i hrvatska glumica Božidarka Frajt, koja je 1974. godine jedino saznala podatak o sebi da je bila srpsko siroče sa Kozare, da je bila usvojena i da je odgajana sa ukradenim identitetom ‒ kao Hrvatica.

Šteta je što autor članka u „Los Anđeles tajmsu” ignoriše osnovne istorijske činjenice, čime na pogrešan trag navodi svoje čitaoce. Ozbiljan i profesionalan istoričar mora čvrsto da se drži fakata. Sve ostalo je igra sa legendama i mitovima. Da zaključim: Srbi su, isto kao i Jevreji, bili suočeni sa totalnim istrebljenjem, delovanjem marionetske ustaške vlade Nezavisne Države Hrvatske. Tako da su najveći broj mučenih, ponižavanih i ubijenih u Jasenovačkom logoru smrti, kao i u manjim logorima u njegovom sastavu, bili Srbi, odvojeno od Jevreja, Roma i onih koji su smatrani oponentima ustaškog režima. Lično sam intervjuisao neke od preživelih.

Takođe, želeo bih da vam predložim da pročitate knjigu Ervina Milera „Pakao zvani Jasenovac”, a uz ovo bih želeo da pošaljem i lični poklon biblioteci „Los Anđeles tajmsa”, knjigu „Plakali smo bez suza”, o Zonderkomandosima u Aušvicu, i naravno moju knjigu „Jasenovac ‒ Aušvic Balkana”.

Marina Vulićević/Stanje stvari