Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas obilježavaju svetu prepodobnomučenicu Evdokiju, odnosno Bijele poklade.
Smatralo se da u period velikog posta treba ući bez grijeha, pa su poklade dan za praštanje i veselje. Zato je najzastupljeniji običaj da se na današnji dan opraštaju svađe i uvrede. Prema narodnom običaju, djeca obilaze roditelje, nose im na dar flašu pića i razne poklone. Zet obavezno obilazi tasta, taštu, kuma, starojka i traži oprost da može časno da započne post. Kada uđe u kuću, ljubi ruku tastu i govori: “Oprosti, dedo”, a tast mu odgovara: “Neka ti je prosto, sinko”.
U domaćinstvima se tradicionalno priprema bogata mrsna gozba, naročito bijeli mrs po kome je ovaj praznik dobio ime. Veselje traje do ponoći, a u ponoć nastupa post.
Narodni običaji se razlikuju u zavisnosti o kom kraju Srbije je riječ. Na Kosovu i Metohiji se po selima maskiraju i igraju igru koja se zove “mačka”. U Podrinju se igraju “lubačke” i “pauka”, i to samo mlađi dječaci, obučeni kao junaci, okićeni oružjem. U Pčinji na današnji dan naprave velike gomile slame nasred sela, i zapale ih. Ta vatra se naziva krleštica. U takovskim selima se maskiraju u pripremljene maske od papira, koje nakite zubima od pasulja ili kukuruza, brkovima od vune. Obično po trojica obilaze kuće, igraju kolo, rvu se, govore izvještačeno i “plaše” malu decu, koja ciče od veselja kad ih ovi pojure. Kad se pokladari umore, sakupe se svi na jedno mjesto, gdje se igre i takmičenja nastavljaju. U Velikoj Plani predveče pale vatre od šaše, i samo za taj dan izgrade neku vrstu vrteške na kojoj momci vrte djevojke.
Nekada se ova nedjelja u srpskim selima oko Smedereva obeležavala prolaskom maskiranih povorki koje su pevale, dok bi ih seljani nekad darivali mesom, slaninom, kolačima, ali najčešće jajima. Učesnici povorke bi najčešće predstavljali vesele svatove koji pjevaju uz smijeh i šalu. To bi po pravilu bili seoski mladići, a ređe i djevojke. Slični običaji postoje među Srbima u Popovom polju u Hercegovini i u Vojvodini. Tamo sela obilaze povorke “mečkara”, što su po licima nagaravljeni muškarci odeveni u stara i pocijepana odijela.
Inače, poklade su narodni praznik rasprostranjen u Evropi i Americi. Njegovi koreni su paganski i vezani za obilježavanje kulta Sunca i dolaska proljeća.
Poklade se obično smatraju za vrijeme neobuzdanog uživanja u hrani, piću i proslavama pod maskama, poznatim kao karneval.
Dan poslije Bijelih poklada, za pravoslavne vjernike počinje prva nedjelja posta. Višenedjeljni veliki Vaskršnji ili Časni post završava se praznikom Vaskrsenja Isusa Hrista – Vaskrsom. Prva nedjelja posta zove se Čista, dok se do Vaskrsa, uz posebna pravila, smjenjuju – Prečista, Krstopoklona, Sredoposna, Gluva, Cvjetna i Strasna ili Stradalna nedjelja.
Datum početka Velikog posta zavisi od datuma praznovanja najvećeg hrišćanskog praznika Vaskrsa, koji pravoslavni vjernici uvijek proslavljaju u nedjelju punog mjeseca poslije proljećne ravnodnevnice. Prema pravoslavnom učenju, Veliki post nas uči pokajanju, praštanju i pravoj molitvi, a cilj je da se u miru i tišini dočeka najveći hrišćanski praznik Vaskrs, jer je vjera u Vaskrsenje osnov hrišćanstva.
Vjernici dane posta provode u molitvi, praštanju i pokajanju kako bi se pripremili za Sveto pričešće. Post predstavlja i uzdizanje duha nad tijelom, pobedu duhovne strane nad čulima i za hrišćanina on predstavlja pripremu za obilježavanje i proslavu Vaskrsa.
