“Kukavica ne smije sama da brani i da reče: za mnom. Kuću dijeli sa nekim pukom u odbrani, za hedoniju mu nije potrebna pomoć. To može ostrašćen i sam. Vazda se sudilo zbog djela i o djelu, Milo to sasijeca u požudi! Lako je donu da prijeti kad će nečijeg tuđeg sina poslati za pet groša, opet tuđem sinu da glavu odsiječe zbog navodne odbrane nekakve države koja se može srušiti ko da je od šibica. Ko da postoji i stoji samo zbog njegovog postojanja.”
Piše: Božidar Rovčanin
Đukanović: „Ništa nije nedozvoljeno ako neko želi da nam sruši kuću“!
Ovu objavu na portalu Vijesti, ako je vjerovati elektronskoj statistici, pregledalo je oko 60 000 ljudi, odnosno 120 000 ljudskih očiju, a koliko još na drugim portalima i televizijama i niko nije reagovao da sam čuo. Konkretno i promptno, što će reći da ništa strašno nije rečeno, a ako već mislim da jeste strašno, onda sam lud ili instruisan.
Pored svih obećanja koja nam je javno zadao o progonu, hajkama, građanskim ratovima koji su mu ostali nekažnjeni, kao 0to su mu progledani kroz prste ratovi za mir, švercerski poslovi i narko karavani, kao što su mu zaboravljeni i strahovi od riječi Duška Jovanovića, Iva Pukanića, Dafne Karuane Galicije, tako mu sada kao dobro jutro prolaze monstruozne izjave tipa: „Ništa nije nedozvoljeno ako neko želi da nam sruši kuću“!
I svi junaci nikom ponikoše, i svi tužitelji u crnu zemljicu pogledaše, i sve majke zaćutaše!!! Znači, nema pravne države, Đukanoviću Milo?! Znači, ti do prava ne držiš, iako štuješ Deklaraciju, Rezoluciju i Presudu u slučaju Srebrenica!
Đukanoviću, reče li to da ne držiš ni do kakvih pravila ratovanja? Evo, ja tek poželjeh neku straćaru da srušim, ali kada čuh da ćeđ mi i dijete u kolijevci, i začetak u majci, i pomisao u potiljku… ustuknuh!
Kako maestralno iskazana odlučnost, ali ne čovjeka, već zvijeri. Ipak očekivano, kukavica ne smije sama da brani i da reče: za mnom. Kuću dijeli sa nekim pukom u odbrani, za hedoniju mu nije potrebna pomoć. To može ostrašćen i sam. Vazda se sudilo zbog djela i o djelu, Milo to sasijeca u požudi! Lako je donu da prijeti kad će nečijeg tuđeg sina poslati za pet groša, opet tuđem sinu da glavu odsiječe zbog navodne odbrane nekakve države koja se može srušiti ko da je od šibica. Ko da postoji i stoji samo zbog njegovog postojanja.
Znači, Đukanoviću Svirepi, sve je dozvoljeno! Lako li je pustiti riječ, teško li je opozvati! I da je sad povučeš, dosta si nam rekao! I da je se odrekneš, ona se čvrsto drži za ono što se osjeća u tvojoj, grijeh je reći, ličnosti!
Čuo li si kad, budući da sin si uglednog pravnika, nažalost, za bezobzirnu osvetu, za zločin s predumišljajem, za odmazdu, brutalnu, nesrazmjernu vendetu? Može li onaj koji prijeti genocidom da doživljava iskrenu empatiju kada je Srebrenica u pitanju? Nakon ove bezobzirne izjave krvožednika, kako iko normalan može da pomisli da ova pojava saučestvuje i u kakvom bolu. Nije li profil ovakav, odzada ravan, sprijeda ravan, reklo bi se profil kvadratan, nije li naredan svakom nepočinstvu? I da je ko do sada sumnjao u tridesetogodišnje optužbe, valjda mu se razbistrilo da ovome ništa nije sveto. Država je samo paravan za latentnog zločinca. Sjećate se izopačenih babica iz jeftinih drama?!
Pa, zaslužuje li ovakvo javno obraćanje i javno suđenje?! Razumije se, ova pojava još uvijek je opasna jer i dalje predstavlja nekakvu, ne sasvim protokolarnu, vlast. Ova kriminogena pojava je član Savjeta za odbranu i bezbjednost. Kakvu bezbjednost ovakva neodgovornost može da nam obezbijedi. Kakvu sigurnost ovolika svirepost. Pojava bez skrupula koja propagira odbranu slobodnog stila , fri-fajt, bez pravila, sukob bez poštovanja ikakvog kodeksa.
Zar takav nije prijetnja sistemu odbrane, odnosno NATO partnerima? Zašto ćute atlantski partneri? Zašto tihuju evropski prijatelji? Kakav predsjednički imunitet mžze da spriječi Pravdu da sudi deklarisanom zločincu iz šume. Ko će da zaštiti građane Crne Gore od silnika koji je spreman da nas opameti istim sredstvima ko Petrovići što su Kadiće ili Kuče, ako bi neko samo poželio da sruši neku njegovu, prisvojenu kuću. Tek je glavno pitanje kako prozorljivi Milaga čita naše pomisli? Pardon, nije Milaga nego Mengele, naš neuropsiholog!
Izgleda, može mu biti, pa neka ga. Neka ovakva pojava vlada ako je to cijena naše crne demokratije. Ali normalnog života sa takvim vladarom ne može biti.
Zašto na ovaj govor mržnje i poziva na genocid ne reaguju svi odbori Skupštine i svi slobodomisleći, slatkorječivi filantropi u Skupštini ne donesu Deklaraciju o zaštiti građana od Predsjednika države. To je naša najurgentnija tema. Trebalo bi da je tako!!!
Šta rade ugledni psiholozi, sociolozi, politikolozi, psihijatri…ako ih ima?!!!
