Svetinje sagrađene prije nekoliko vijekova čija ljepota ostavlja bez daha. Najprostiji je opis crkava brvnara u selima Jelićka, Omarska i Marićka, nadomak Prijedora. Preživjele su burna vremena, a svima je zajedničko jedno – sagradio ih je narod, svojim rukama, od hrastovog drveta pod čijim krošnjama se kriju i danas. Najstarija je crkva brvnara u Jelićkoj iz 18. vijeka. Proglašena je nacionalnim spomenikom, a legenda o njoj se i sada prepričava.
“Važno je reći da je i prije ove crkve brvnare koju danas imamo postojala još jedna crkva koja je bila na drugoj obali rijeke Gomjenice, na lijevoj strani, na mjestu koje se zvalo Kućišta i smatra se da su tu crkvu mještani prenije ovdje u ovo mjesto Lipik za jednu noć s ruke na ruku”, izjavio je Vladimir Kos, paroh Jelićanski.
Samo iz parohije Jelićke je u posljednjih 7 godina 130 domaćinstava iščezlo, pa se zvona češće oglašavaju za sahrane, nego za krštenja. Ipak, nada sveštanika da će sve jednom biti kao prije ne jenjava. Iz parohije Marićke kažu, crkve su još jedan dokaz da je srpski narod na ovim prostorima boravio vijekovima.
“Ima dosta spomenika i grobova kamenih gdje čak i neki natpis stoji koji gravitira iz velike i davne prošlosti i to su takođe spomenici pored crkve, i to spomenici kulture i vjere ovog kraja ovdje”, kaže Slaviša Pančić, sveštenik u parohiji Marićkoj.
Najmlađa crkva brvnara je ona u Omarskoj, izgrađena 1922. godine. Do danas je malo toga u njenom izgledu promijenjeno.
“Ova crkva je malo skromnija, međutim izdržala je 100 godina, pa i više izdržaće još, šti znači da ni po čemu nije skromna kada narod u ovu crkvu dolazi. A zaista, ovdje se redovno bogosluženje obavlja i u ovoj crkvi se obavljaju krštenja, vjenčanja i uvijek je puna ova crkva naroda”, kaže Sreto Aleksić, sveštenih u parohiji Omarskoj.
Ove crkve brvnare nisu samo bogomolje ili spomenici kulture, nego i živo svjedočanstvo o postojanju, identitetu i vjeri srpskog naroda na ovom prostoru.
