Dobitnik Nobelove nagrade za književnost i “Velike nagrade Ivo Andrić” Peter Handke istakao je da literatura ima jaku vezu s inatom i bijesom, ali nikada s mržnjom i to je velika razlika.
Ovi strašni ratovi koji su se dogodili na Balkanu, ma koliko to apsurdno zvučalo, donijeli su i nešto dobro. Prvi put sam u životu od riječi do riječi iščitao djela Iva Andrića – rekao je Handke na ceremoniji dodjele “Velike nagrade Iva Andrića”.
Prema njegovim riječima, Andrić je možda posljednji pisac iz 20. vijeka sa epskom energijom Balzaka i Flobera, a možda i Stendala.
– Andrić je imao to nešto Stendalovo, jako i moćno, ali ipak nježno. On je bio kao malo dijete, i nesrećno, pogotovo noću… – rekao je Handke.
On je iskazao zahvalnost i književnim velikanima poput Meše Selimovića, Miloša Crnjanskog…
– Ubijeđen sam da bez obzira na sve naše razlike, bili mi Srbi, pravoslavci, hrišćani ili muslimani, veoma je važno da kultura, književnost, boje, tonovi, muzika spoje i spajaju ljude. Ja i dalje tvrdim da i ljudi koji žive na Kosovu i Metohiji, koji žive u BiH i drugim dijelovima regiona treba da nađu nešto što ih spaja i da razgovaraju – poručio je Handke iz Andrićgrada.
On je naveo da je ranije dolazio na more u bivšu Jugoslaviju, a da je zahvaljujući “tom užasu” ušao i u unutrašnjost, gdje nema mora, ali postoje rijeke poput Drine i grad Višegrad.
