Nedjeljko Lajšić, ostvario je dječački san i radi ono štovoli. Kamerom snima kadrove za informativni program, a dokumentarnim filmovima otima ljude i događaje od zaborava.
Krajem osamdesetih prošlog vijeka, kada je imao 15 godina, ujak mu je iz Rusije donio foto-aparat. Idanas pamti radost tog trenutka.
Kao dječaka, Nedelјka je privlačio foto-aparat, to „magično oko“, kojim se bilјeži i fragmentira život, čiji svaki detalј nosi svoju priču i postaje dokument i tekućeg i budućeg vremena. Od malih nogu maštao je o foto-aparatu. Imao je petnaest godina i želјa se ostvarila kada se jednog dana ujak Nedelјko vratio sa službenog puta iz Rusije i poklonio mu foto-aparat, tada popularnu „Smenu 8“. Mnogo je tada radosti bilo u očima dječaka i, kako danas kaže Lajšić, mnogo je lijepih trenutaka proveo i zabilјežio tim malim, mehaničkim aparatom. U to vrijeme, kamera nije bila čest „gost“ u domaćinstvima ovih krajeva. Ujak je imao tu moćnu spravu i snimao prigodne porodične događaje i svetkovine. Kao dijete, pratio je Nedelјko ujaka na tim snimanjima u stopu, zamišlјao sebe u ulozi snimatelјa, i kad god je mogao, ujakovom kamerom i sam ponešto snimao. To mu je odredilo budući poziv i životni put. U pres službi 43. prijedorske brigade kamerom je bilјežio istoriju i tragediju ovih prostora, a kada je u julu 1995. formiran prijedorski Informativno-tehnički centar RTRS-a, i danas je u njemu na radnom mjestu snimatelјa.
DOKUMENTARCI U DUŠI
Snima Nedelјko godinama kadrove i izjave za informativne priloge i programe, ali odavno su ga nosile želјa i potreba da kamerom radi i nešto više od toga. Kada je vremenom sagledao svoje mogućnosti i bio siguran da može i smije, počeo je raditi dokumentarne filmove. Prvi je snimio 2005. godine i zove se „Deset godina poslije utorka“. Film govori o lјudima koji su 1995. morali pobjeći iz rodnog Sanskog Mosta i postati izbjeglice. Nijedan kadar nije snimlјen u Sanskom Mostu, ali izbjegli lјudi su deset godina kasnije pričali priče, sjećanja i tugu o gradu kojeg za njih više nema. Nabrojaćemo još neke dokumentarce, od ukupno dvadeset i četiri. „Dan za koji se živi“ govori o Stipi Bilandžiji, čovjeku koji je živio za koridu. „I pad je let“ o Siniši Vujakoviću koji se decenijama takmiči u padobranstvu. Film „Šine koje život znače“ kazuje priču o pruzi Prijedor-Dobrlјin, napravlјenoj 1873. godine. „Prvi let“ je priča o partizanskoj eskadrili i Franji Kluzu i Rudi Čajevcu. „Od Novoga do Novoga“ oživlјava istoriju Novog Grada. „Nije srce od kamena jače“, priča je o majci Krstini, koja je u ratu izgubila tri sina i našla snage da živi da bi oni mrtvi živjeli u njoj. „Obećanje“ je priča o dječaku u kolicima koji je navijao za Crvenu zvezdu i obožavao taj klub. Dobri lјudi iz Prijedora i Beograda omogućili su mu da prisustvuje utakmici volјenog kluba.
Zadnji dokumentarac koji je Nedelјko nedavno uradio zove se „Banija, nemirna zemlјa“. U njemu je priča nesretnika koji su godinama nešto sticali i dvaput izgubili. Prvo im je rat imanja oteo i porušio, a kada su teškom mukom nešto ponovo vratili i sagradili, zemlјotres je to za dvadesetak sekundi pretvorio u ruševine i novu lјudsku patnju.
NEBO U KOJE LETE HEROJI
Kada je pravio prve korake u rodnoj Svodni, Nedelјko Lajšić nije znao kuda će sve ti koraci stići. Znao je neko drugi, onaj koji pravi raspored svih naših i koraka i puteva. Da bi naši koraci stigli tamo gdje treba i čemu su namijenjeni, potrebno je vrijeme. I da se misao razvije i sagleda to vrijeme. Da može da ga obuhvati „alatima“ čovjekovim za nadživlјavanje, kao što su olovka, kamera, fotografija… Nedelјko Lajšić odabrao je kameru da mu bude i egzistencija i kazivanje o vremenu životnih puteva. Jedno takvo dokumentarno kazivanje i koračanje stiglo je do Bjelovara. Tamo je u bivšoj Jugoslaviji službovao major Milan Tepić, rodom iz Kozarske Dubice. Herojskim činom dizanja u vazduh skladišta oružja i sebe u njemu, major Tepić ušao je u legendu srpskih puteva za slobodu. U taj vazduh istorijske drame, s njim je otišao i mladi vojnik Stojadin Mirković, rodom iz Valјeva. Oficir Tepić imao je 34, vojnik Mirković 19 godina. Obojica su se zakleli da će braniti državu, i životima ako bude trebalo. I trebalo je. I branili su je kada je ubijana. Istorijski sunovrat ubio je i državu i njih, ali ostao je njihov herojski čin kao vječni pomen i spomenik i njima i toj državi. Bilo je to 1991. godine, kada je Nedelјko imao 19 godina kao i Mirković. I Nedelјko je te godine bio u jugoslovenskoj vojsci u Bačkoj Topoli. Divio se tome herojstvu i zamišlјao kako će jednog dana o tome nešto sastaviti, napraviti, ovjekovječiti…
I napravio je. Kada su misli sazrele da herojski čin pretoče u priču, u nezaborav, snimio je dokumentarni film „Nebo nad Bjelovarom“. To je ono nebo u koje su zauvijek, svojom volјom i snagom, odletjeli Tepić i Mirković. Tim istim nebom često su letjele i misli Nedelјka Lajšića i nisu se smirile sve dok svoje mladalačko divlјenje njihovim herojstvom nije pretočio u priču dokumentarnog filma. „Bio je to moj dug prema lјudima koji su nam pokazali šta znači održati riječ. Zakleli su se da će braniti državu, to su i uradili, a svima nama održali su vječiti istorijski čas patriotizma. Major Tepić nije izdao i to je svevremena poruka pravoslavnom rodu. Šta god da uradimo, odužiti se ne možemo“, kategoričan je Lajšić. Kaže da mu je najteže bilo snimanje u Gornjim Leskovicama kod Valјeva, rodnom mjestu Stojadina Mirkovića. Pamti Nedelјko i riječi Stojadinove majke Anice. Neugaslom tugom, ali pribrana i ponosna na sina, uvjerena je da bi njen Stojadin, da se ponovo rodi, uradio isto.
BEOGRADSKI APLAUZ ODZVANјA I DANAS
Dokumentarac o majoru Tepiću promovisan je u brojnim gradovima Srpske i Srbije. I u Švedskoj. Nedelјko kaže da nikada neće zaboraviti premijeru u Vojnoj akademiji u Beogradu. Pet minuta nije se utišavao aplauz starješina i kadeta. Zvuk tog aplauza uvjerio je Nedelјka da je uradio veliku stvar i da je poruku i životni moto majora Tepića da lјudi jednom daju riječ, prenio na mlade kadete Vojske Srbije, koji će, možda nekada, svoje obećane riječi morati da unesu u istoriju.
Priprema Nedelјko još dokumentaraca. „Heroj Mićo sa Kozare“ ostaviće zabilјežen trag o mladiću Miodragu Stanojeviću, koji je neustrašivim korakom u ratu sam zarobio dva tenka i transporter. Uz pomoć Vojske Srbije, biće tu i igranih dijelova. Dokumentarac „Dječak iz oluje“ donijeće priču o Milanu Borjanu, golmanu „Crvene zvezde“, kojeg je 1995. godine, kao osmogodišnjaka, ratni haos iz rodnog Knina prognao za Beograd.
TEPIĆEVI KUMOVI RAZLIČITIH VJERA
Dokumentarac o Tepiću Lajšić je radio dvije godine, 2015-2017. Pored mnogo detalјa, kaže da mu se u pamćenje posebno urezalo kumstvo tri čovjeka i tri vjere. Tepićevi kumovi bili su Musliman Meho Mehanović i Hrvat Božo Sršen. Obojica su danas živi, Meho je u Daruvaru, Božo u Americi. Obojica kažu da im je kum heroj, a Meho je Nedelјku u kameru dodao i to da je heroj i kuma Dragica, koja je djecu izvela na pravi put. Slušajući Mehu i Božu s kojim poštovanjem pričaju o svom kumu Milanu Tepiću, Nedelјko se uvjerio kako je i koliko život jači od svakog rata, što ujedno daje nadu u bolјe sutra i jednih i drugih i trećih na ovim sudbonosno nesretnim prostorima. Neka i na ovom mjestu ostane zabilјeženo da je kumstvo tri dobra čovjeka iz tri različite vjere pokazalo da je čovjek čovjeku bio ČOVJEK.
