Dan nakon prijema, koji je za gradonačelnicu Sarajeva organizovao Draško Stanivuković u Banjaluci, Srbi izbjegli iz Sarajeva razočarani su, jer nije razgovarano o njima. Stanivuković pod tepih gura otvorena pitanja i vodi reklamnu politiku, upozoravaju poslanici i borci koju su Srpsku odbranili.
Stanivukovićeva ruka prijateljstva Sarajevu gaženje je preko još otvorenih rana između Srba i Bošnjaka, smatra poslanik SNSD-a u Narodnoj skupštini, Srđan Mazalica. Saradnja nije problem, kaže Mazalica, da upravo gradonačelnica Sarajeva nije tu saradnju odbila i to eksplicitno i bez izuzetka. Spomen-ploča o Srbima agresorima na Vijećnici i dalje stoji, a odbijeni su zahtjevi Srba za spomen-obilježjem u Dobrovoljačkoj. I tu nije kraj.
– I otvorene rane i pitanja su guranje zločina nad Srbima pod tepih, pomen ubijenim pripadnicima ЈNA u Dobrovoljačkoj, 140 logora za Srbe, 280 nestalih, natpisi na školama, ulicama dokazanim fašistima iz Drugog svjetskog rata – ističe Mazalica.
A o problemima sarajevskih Srba na sastanku nije razgovarano, kaže Stanivuković, deklarišući se kao moderan Srbin.
– Јa zagovaram ideju modernog Srbina, koji je svjestan svoje prošlosti, poštuje svoju prošlost. Ako smo previše opterećeni prošlošću onda nikad ne možemo da pogledamo u danas i sutra – rekao je Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke.
A narod koji ne zna svoju prošlost, ne razumije sadašnjost i nema budućnost, davno su ocjenili istoričari.
Stanivuković povlači samoreklamne poteze nedorasle politike, smatra Snježana Novaković Bursać, predsjedavajuća Kluba poslanika SNSD-a u Predstavničkom domu BiH. Poziva Stanivukovića da objasni građanima Banjaluke koju će korist imati od sastanka.
– Јe li bilo priče o tome šta će jučerašnja gošća uraditi kako bi se Srpskoj pravoslavnoj crkvi vratila imovina u centru Sarajeva, i o tome da se promijeni naziv Ulice Zelenih beretki u kojoj se nalazi sjedište Mitropolije dabrobosanske, kao i imena brojnih drugih ulica u Sarajevu čiji nazivi vrijeđaju srpski narod – poručila je Novaković Bursać.
Poruke sastanka ne odražavaju interes Republike Srpske, a pogotovo ne sarajevskih Srba, upozoravaju iz boračkih organizacija. Političkog Sarajeva se, kažu, prošlost itekako tiče. Ali njihova, srpsku i ne spominju. Tako ni Karićeva Republiku Srpsku nije spomenula nijednom u svom jučerašnjem obraćanju, a u prostorijama Gradske uprave uklonjena je i zastava Republike Srpske. To je poniženje za borce koji su krvlju branili Srpsku, izričit je ratni komandant Vojske Republike Srpske, Mladen Marinković. Dodaje, Sarajevo to nikada ne bi uradilo.
– Njima je postavljena spomen obilježje gdje god su stradali. Iz tog razloga i same vlasti i predstavnici zajedničkih institucija iz reda srpskog naroda moraju da budu oštriji i da uz pomoć međunarodne zajednice traže metod reciprociteta – istakao je Mihajlo Parađina, član Skupštine Boračke organizacije Republike Srpske.
Stanivuković je, u duhu modernog srpstva, u čast gradonačelnice Sarajeva otvorio česmu. U centru Banjaluke, uz spomenik banu Milosavljeviću koji je Banjaluku preporodio.
– Banjaluka je poznata po tome da svako diže spomenike gdje želi, bez glasanja NSRS. Postavljanje česme u njenu čast jer je samo došla da se uslika sa gradonačelnikom Banjaluke. Možda smo trebali i trg da nazovemo po njoj, ulicu? – pita se Danijel Simić, osnivač portala Frontal.rs.
S druge strane, “multietničko” Sarajevo budućnost gradi na izmijenjenoj prošlosti, u kojoj Srba nema ni u nazivima ulica. Sarajevo i Banjaluka, kažu oni koji su posljednji rat dobro osjetili, nikada nisu bili, niti su isto. Dok u gradu na Vrbasu nije bilo nijednog logora, u Sarajevu ih je bilo čak 126.
