Odluka Valentina Incka da ponovo upotrijebi bonska ovlašćenja i nametne izmjene Krivičnog zakona BiH i zabranu negiranja genocida došla je tačno dva dana nakon objave Izvještaja Međunarodne nezavisne komisije, koja je istraživala stradanja svih naroda na području srebreničke regije u prethodnom ratu.

S obzirom na to da za zločine u Srebrenici postoje jedino presude u kojima se oni kvalifikuju kao genocid, pitanje je kako će se prema svemu odnositi pravnici, ali i naučna zajednica prilikom daljeg istraživanja dešavanja u ovoj regiji.

I za istoričare Inckova odluka je nepromišljena i bez pravnog utemeljenja koja će stvoriti brojne probleme u BiH i kakav – takav proces normalizacije odnosa među narodima vratiti unazad.

– Inckova odluka je groteskna, ona je podmukla, ona je od BiH napravila tamnicu naroda. Ona je napravila koncentracioni logor u mentalnom smislu te riječi, jer Incko i njegovi istomišljenici imaju namjeru da kontrolišu misli, djela i riječi ljudi – izjavio je istoričar Aleksandar Raković.

I zaista, brojna su otvorena pitanja o posljedicama. Hipotetički, svako pozivanje na Izvještaj Međunarodne nezavisne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu 1992-1995. godine moglo bi imati pravne posljedice.

– Sada kada bih ja recimo se morao povinovati takvoj odluci, ne bih smio da pišem reviziju na odluku Haškog tribunala, što je jedan nonsens, logični, ali i pravni nonsens. Ko meni može da zabrani da branim svog klijenta, a to je upravo Incko pokušao svojim suludim izmjenama zakona. To je vraćanje unazad – naglasio je glavni branilac Ratka Mladića Branko Lukić.

Upravo je tim odbrane generala Ratka Mladića, odmah nakon izricanja pravosnažne presude kojom je potvrđena kazna doživotnog zatvora između ostalog i za genocid u Srebrenici, najavio reviziju presude.

U tom postupku timu će od velike pomoći biti i sadržaj izvještaja Nezavisne komisije za Srebrenicu objavljen prije tri dana.

Na 1.036 strana Međunarodna komisija sačinjena od deset eksperata analizirala je sve okolnosti rata u srebreničkoj regiji.

Generalni zaključci dati su na 47 strana i kratak su pregled obimnog dokumenta, u kojem okosnicu predstavlja analiza događaja iz jula 1995. godine.

– Tokom vojne operacije “Krivaja 95”, prilikom koje je VRS ušla u Srebrenicu, borbi i događajima u vezi sa probojem kolone, stradala su 7.692 aktivna i rezervna pripadnika 28. divizije Armije Republike BiH. Izvršili smo djelimičnu provjeru spiska stradalih Memorijalnog centra Srebrenica. Istraživanjem smo utvrdili ukupno 36 imena individua koja se nalaze na spisku Memorijalnog centra, a koja se ujedno pojavljuju u evidencijama Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH jer su im nakon okončanja rata u BiH izdati lični dokumenti. Djelimičnom provjerom spiskova utvrdili smo da je 26 lica sahranjeno u Memorijalnom centru Srebrenica, a da su stradali prije 1995. godine, od čega je samo jedno lice stradalo u maju 1995. godine, ostali 1992. i 1993. godine. Posmrtni ostaci gotovo 1.000 žrtava sa spiska nestalih iz Srebrenice nikada nisu pronađeni – navodi se u izvještaju Međunarodne komisije o Srebrenice.

Izvještaj je početkom juna k znanju primila i Vlada Republike Srpske na posebnoj sjednici. O njegovim detaljima u ekskluzivnom intervjuu za našu televiziju govorio je i predsjednik Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu 1992-1995. godine Gideon Grajf.

– Dali smo okvir, naslov, definiciju, ovo nije genocid i ja bih to ponovio 100.000 puta, nije genocid i broj ne prelazi 3.700. Kada se spomene rat u BiH, genocid je odmah tema. Može li ovo pomoći u boljem razumijevanju događaja u Srebrenici u julu 1995. godine? Naravno, genocid podrazumijeva namjeru, a u ovom slučaju nije postojala nikakva namjera i to je ono što čini razliku – istakao je Grajf.

Pored međunarodne komisije, da genocidna namjera nije postojala, u izdvojenom mišljenju, istakla je i predsjedavajuća Žalbenog vijeća, sudija Priska Matimba Nijambe, nakon izricanja pravosnažne presude generalu Ratku Mladiću.

Direktor Državnog arhiva Srbije Miroslav Perišić rekao je da je odluka odlazećeg visokog predstavnika u BiH Valentina Incka sumrak razuma i ukidanje istorije kao nauke.

– Zabrana jednoj nauci da se bavi svojim predmetom istraživanja je uvođenje najrigidnijeg totalitarizma u praksi. Šta ako rezultati arhivskih i naučnih istraživanja nekog istoričara koji se bavi ili želi da se bavi tom tematikom ne budu u saglasnosti sa presudom Haškog tribunala? Da li to znači da će taj istoričar ići u zatvor? – rekao je Perišić.

Uprkos brojnim otvorenim pitanjima teče rok za primjenu nametnutih odredaba Krivičnog zakona.

Podsjetimo, kako u odluci odlazećeg visokog predstavnika stoji – zakon stupa na snagu osam dana od dana objave na internet stranici OHR-a, ili dan nakon objave u Službenom listu BiH, koji god od tih dana nastupi ranije.

Autor: RTRS