Da li će opet sa Kozije ćuprije skakati na glavu u Miljacku koja je sada još plića?
Čak i Doris Pak, Bodo Veber i drugi koji podržavaju „zabranu osporavanja genocida“, ukazuju da Incko nije imao ni pravnu osnovu, ni podršku domaćih aktera, niti autoritet da donese djelotvornu odluku o proglašenju zakona
Šmit je za Srpsku samo njemački turista. Za Rusiju i Kinu on i ne postoji. Sebe može da tituliše isključivo kao bivši kandidat za v.p. A pošto je Inckova ostavka prihvaćena – BiH nema visokog predstavnika
Muslimansko Sarajevo je, poslije proglašenja Zakona o zabrani negiranja genocida, Incka ispratilo sa suzama žalosnicama, a Šmita dočekalo sa ne manje suza radosnica. Najradije bi zadržalo obojicu, a sva je prilika da će ostati bez ijednoga
Bošnjački autori smatraju da je njihovo idolopoklonstvo utemeljeno još na davnom surovom obračunu Omer-paše Latasa sa bosanskim begovatom. U toj „sječi knezova“, kažu, pobijena je elita bosanskih muslimana i zato su politički obezglavljeni zakoračili u 20. vijek. Kako god bilo, Latas je porijeklom bio Srbin iz Like, pa bi to bio još jedan genocid Srba nad Bošnjcima da i Gradaščević i pripadnici begovata nisu u to vrijeme još pamtili svoje srpsko porijeklo
Piše: Nenad KECMANOVIĆ
JESTE li primijetili da sada više nije poenta na tome da li je u Srebrenici bilo ili nije bilo genocida nego u povampirenju bonskih nadležnosti, nametanju zakona, na statusu Kristofera Šmita i efektnim kontrapotezima Republika Srpske?
Čak i Doris Pak, Bodo Veber i drugi koji podržavaju „zabranu osporavanja genocida“, ukazuju da Incko nije imao ni pravnu osnovu, ni podršku domaćih aktera, niti autoritet da donese djelotvornu odluku o proglašenju zakona.
No, dok je Incko odavno izgubio autoritet, a onomad i mandat, dotle njegov potencijalni nasljednik nije stekao ni legalitet izborom na SBUN, pa pokušava da susretom sa Dodikom naknadno obezbijedi legitimitet.
Bar za sada, Šmit je za Srpsku samo njemački turista.
Za Rusiju i Kinu on i ne postoji.
Sebe može da tituliše isključivo kao bivši kandidat za v.p. A pošto je Inckova ostavka prihvaćena, BiH nema visokog predstavnika.
Da li Šmit može da ostane v.p. barem u dva procenta većoj polovini BiH?
U ime Herceg-Bosne se oglasio ministar vanjskih poslova Hrvatske, i to u izjavi za Frankfurter algemajne cajtung: „Institucija visokog predstavnika je antidemokratski i antievropski anahronizam …“
Dakle, možda bi Šmit i mogao da prođe, ali ne po pravnoj i političkoj, nego samo po emocionalnoj osnovi, i to isključivo u bošnjačkoj polovini Federacije.
Muslimansko Sarajevo je, poslije proglašenja Zakona o zabrani negiranja genocida, Incka ispratilo sa suzama žalosnicama, a Šmita dočekalo sa ne manje suza radosnica.
Najradije bi zadržalo obojicu, a sva je prilika da će ostati bez ijednoga.
Traljava evro-američka operacija sa v.p. u BiH, od kojih je jedan prestao to da bude, a drugi nije ni postao da bi to bio, predstavlja demonstraciju bahatosti i arogancije. Imali su plan da se „nezavršeni poslovi u Bosni“ obave brzo i jednostavno: političkim blickrigom na RS.
Incko je trebalo da nametne Zakon o zabrani negiranja genocida i tako reaktivira bonska ovlašćenja, te Šmitu omogući da nastavi gdje je Ešdaun stao i tako završi razvlašćivanje Srpske.
Pedi je nametao, otimao, smjenjivao. Knaus i Besnier su ga zato 2003. uporedili sa „kolonijalnim namjesnikom u Kalkuti“. Venecijanska komisija je osporila zakonitost takve prakse. Ali, tzv. međunarodna zajednica je očitoistovremeno procijenila da su to bile zlatne godine OHR jer su v.p. ekspres završavali šta god je trebalo.
Sada, u Hladnom ratu sve je dozvoljeno ukoliko služi da blokira povratak Rusije i dolazak Kine na Balkan.
Ako biodmrzavanje bonskih ovlasti značilovraćanje 20 godina unazad na diktaturu protektorata, onda bi uvođenje verbalnog delikta bilo vraćanje BiH u vrijeme diktature proletarijata od prije 50 godina, odnosnosocijalističkog zakona o verbalnom deliktu,koji je u centralnoj republici takoobilato primjenjivan da su je u ostalim nazivali „tamni vilajet“.
Uostalom, SR BiH inače predstavlja uzor i inspiraciju protekorata. Moglo je onda, pa zašto ne bi moglo i sada!?
Vijeće za implementaciju zamišljeno je kao Centralni komitet koji nije biran nego sastavljen sistemom kooptacije; visoki predstavnik je nešto kao interno birani gensek CK; Dejtonski sporazum je poput socijalističkog ustava koji je svake godine mijenjan barem amandmanima; za zakonitost je sam Tito rekao da se zakona ne treba držati kao pijan plota.
Tokom 45 godina socijalizma i diktature proletarijata, narod u Bosni je navikao da se ništa ne pita.
Demokratija, ljudska prava i evropske vrijednosti mogu da sačekaju dok se BiH ne uobliči kao jedinstvena država. Jeste da to BiH čini posljednjom diktaturom u Evropi, ali bože moj, to je dobro za narod da bi zemlja krenula naprijed.
Ako RS i H-B, većina Srba i Hrvata na 75 odsto BiH to ipak ne žele, utoliko gore po njih. Srbi, međutim, odbijaju da im stranci kroje kapu i daju prednost internom dogovoru sa komšijama, bez stranaca.
Bošnjaci, opet, i poslije 30 godina obožavaju visoke predstavnike. Iako ih svi na kraju razočaraju jer im ništa dobro ne donesu, oni sve nade polažu ute, mahom austrijske i njemačke, činovnike.
Valjda po inerciji, jer su im vjerno služili u dva izgubljena svjetska rata. Prebrojavaju svoje mrtve u građanskom ratu koji su sami izazvali na njihov podsticaj i još jednom izgubili.
Nisu im poslali oružje koje su tražili, nego mudžahedine zbog kojih su došli pod osnovanu sumnju da je BiH postala inkubator islamskog terorizma.
Navlače ih na priču o građanskoj državi iako dobro znaju da bi ovi radije džamahiriju. A oni i dalje osluškuju zvona sa evropskih katedrala i američkih protestanskih crkava, dok im u srcu odjekuje vaz sa bliskoistočnih minareta.
Jedino ih ne zanima šta govore u komšiluku.
Bošnjački autori smatraju da je to idolopoklonstvo utemeljeno još na davnom surovom obračunu Omer-paše Latasa sa bosanskim begovatom, koji se pod vođstvom Husein-kapetana Gradaščevića – Zmaja od Bosne, pobunio protiv reformi sultana u korist sirotinje raje.
U toj „sječi knezova“, kažu, pobijena je elita bosanskih muslimana i zato su politički obezglavljeni zakoračili u 20. vijek.
Kako god bilo, Latas je porijeklom bio Srbin iz Like, koji je preko Beograda stigao u Stambol i brzo se visoko popeo u janjičarskoj hijerarhiji. Bio bi to još jedan genocid Srba nad Bošnjcima da i Gradaščević i pripadnici begovata nisu u to vrijeme još pamtili svoje srpsko porijeklo.
Nakon kolektivne frustracije, bosanski muslimani su iz strahopoštovanja dolazak svakog novog vezira iz Stambola u Sarajevo proslavljali masovnim manifestacijama. Jedna od njih je, navodno, bila i skakanje na glavu sa Kozje ćuprije u plitku Miljacku na ulazu u Baščaršiju, pri čemu su mnogi polomili vratove i porazbijali lobanje.
Slično su Bošnjaciu Sarajevu dočekli i Ferdinanda i Pavelića, ali i Tita, pa tako i Šmita, kome je bilo samo namijenjeno, ali ne i suđeno da postane visoki predstavnik.
Neće nedostajati ni Srbima ni Hrvatima. Čak će i Bošnjacima njegov izostanak pomoći da sazriju kao narod i steknu političko samopouzdanje da samostalno djeluju u okviru realnih okonosti.
Srbi nemaju teritorijalne pretenzije na njihova četiri i po kantona, niti namjeru da im majorizacijom bilo šta nameću. Bošnjci su, međutim, ’92. to uradili pa im se osvetilo.
Da li su se opametili, ili će opet čekati da im neko objasni da v.p. više ne postoji jer su Rusija i Kina dvije od tri supersile, pa će opet biti skakanja na glavu s Kozje ćuprije u Miljacku koja je danas još plića?
