Ne moramo mi razumjeti sve što drugi rade, ne moramo to ni voljeti, ali moramo naučiti kako da budemo ponosni na ljude iz naše okoline, koji rade nešto što mnogi od nas niti mogu, niti razumiju. Među mladim ljudima koji su na ponos našem gradu je i operski pjevač Neven Crnić. Ima samo 27 godina, a za njega i te kako znaju širom Evrope. Mjesto rođenja mu je Prijedor, mjesto boravka Grac u Austriji, mjesto gdje mu je život i jednostavan i zahtjevan i slavan, Opera u Gracu.
Kada je imao pet godina, Neven je slušao rep muziku. Ujak je to slušao pa se i Nevenu u uši „ukopala“. „Imao sam onu prvu kasetu od Ede Majke, album „Slušaj mater“. Sada mi to dođe smiješno, ali tako je bilo. Kasnije sam vremenom otkrio pop i rok muziku, domaću i stranu i to sam slušao“, prisjeća se on muzičkih početaka iz najranijeg djetinjstva.
Kaže da djetinjstvo pamti samo po sreći i da iz tog perioda sa sobom nosi dosta radosnih trenutaka. „To su neki lijepi momenti koji uključuju porodicu i moje tadašnje drugare. Imam dva drugara iz djetinjstva sa kojima se i dan danas družim, tako da sam jako srećan zbog toga“, kaže Neven.
Kada neko uspije u životu u bilo kojoj oblasti, uvijek je zanimljivo pitanje da li je u ranoj mladosti znao kojim će putem ići kada odraste. Neven kao dječak nije ni sanjao da će biti operski pjevač. Trenirao je karate i maštao da bude ljekar, da pomaže ljudima u nevolji. Neko drugi ipak životnu slagalicu poreda drugačije i dobro to uradi. Volio je da sluša Tošeta Proeskog. To mu je odredilo budući put, sudbinu i egzistenciju.
Sa 12 godina, 2006. godine, Neven je pobijedio na prijedorsksim karaokama. Pjevao je pjesmu Toše Proeskog „Pratim te“. Ta pobjeda bila je ključna prekretnica u njegovom životu. Toše mu je postao još veći idol i uzor i počeo se zanimati i za njegov život.
„Htio sam imati glas kao on i negdje sam pročitao da je on studirao opersko pjevanje. Tako sam pomislio, ako i ja to budem studirao imaću glas kao on. I onda, sticajem okolnosti, mi mutiramo, glas nam se mijenja, moj glas je otišao malo u dubinu, on je tenor, ja sam bariton i tu je bila jedna velika drama i tragedija za mene. Oh, ne mogu da pjevam njegove pjesme, šta ću sad“, opisuje Neven mladalačke dileme. Ali, život odnekud udesi da bude baš onako kako je najbolje. Kada je imao 16 godina, čuo je Neven Dimitrija Horostovskog kako sjajnim baritonom „kroz Operu šeta“. Prva reakcija bila mu je „vau, on je bariton, ja sam bariton, volio bih ovako da pjevam“. I to je bilo to. Nevena je nezaustavljivo ponijela želja da bude operski pjevač.
Uz pomoć i podršku roditelja, Neven je talenat koji ima, maksimalno iskoristio. U Prijedoru je završio Srednju muzičku školu i poslije doživio nešto što hiljade mladih sanja širom naše planete. Od 40 prijavljenih kandidata iz cijelog svijeta, bio je među sedam najboljih i upisao je studije solo pjevanja na čuvenom Kunstuniverzitetu u Gracu u Austriji. Bio je radostan i ponosan na sebe, ali bilo je i strahova.
„Imao sam veliki strah zato što nikoga nisam poznavao, jezik nisam znao, tamo sam učio jezik. Vremenom sam se snašao, upoznao ljude i sve je došlo na svoje. Sprijateljio sam se sa ljudima iz raznih evropskih država“, kaže Neven.
Ostao je Neven u Gracu da živi i nastupa u njihovoj čuvenoj operi. Zovu ga lirski bariton, a on na to kaže: “Ja sa svojim glasom mogu pjevati raznovrstan repertoar, zato što imam određenu dubinu, a i visinu u glasu i kako se razvija, mislim da ću više ići, kako kaže moj profesor i ljudi sa kojim vježbam i radim, u taj dramski fah, to je Verdi opera i Vagner, u tom nekom smjeru, što se tiče drame”, kaže Neven.
Kada je imao 25 godina pjevao je i glumio veoma zahtjevnu baritonsku ulogu iz Verdijeve opere „Don Karlo“. Kaže da je ponosan na to jer mnogi operski pjevači u tim godinama ne mogu to da iznesu i otpjevaju. Neven kaže da će mu Verdi i Vagner biti repertoar nakon tridesete godine života, kada se potpuno završi razvoj glasa i tijela. Često ga vuče zavičaj, ono čovjekovo mjesto gdje je posadio svoje prve korake, misli i želje.
„Da, zavičaj je nešto posebno. Tu sam odrastao, tu se osjećam normalno, sa ljudima mogu narmalno da komuniciram i mogu da budem ono što jesam. Ne znam kako bih to drugačije objasnio“, opisuje Neven zavičajnu čežnju.
Pitali smo Nevena šta kao operski pjevač misli o domaćoj narodnoj i zabavnoj muzici i da li je sluša. Odgovor je bio mudar i muzički korektan. „Generalno gledano, ja sam uvijek više preferirao pop muziku. U zadnje vrijeme volim da slušam Harisa DŽinovića, Miroslava Ilića, to su za mene evergrini. Što se tiče novokomponovanih pjesama, ima tu nekih finih melodija, ali što se tiče neke dublje tematike i razmišljanja, nisam siguran. Bitno je da narodu paše, da je muzika fina i da se narod veseli“, kaže on. Pitali smo ga i to da li je glasom koji ima nekad pjevao ojkaču. „Da vam iskreno kažem, mi smo u Srednjoj muzičkoj školi pjevali ojkaču. Da li je to bilo samo zbog zezanja, mislim da nije, jer nama je bilo jako lijepo pjevati te intervale. Takođe, dok sam bio član „Vile“, tamo smo znali isto ponekad da zapjevamo ojkaču“, dodao je on.
Da bi ostali u dobroj formi, pjevači moraju svakodnevno da vježbaju. Neven smatra da operski pjevač dnevno ne treba da vježba duže od sat-dva vremena. Kaže da je bitnije razmišljanje i shvatanje o čemu se u operi radi i da se na principu asocijacija i osjećaja pokaže smisao onoga što rade. S obzirom da je glas „alat za rad“, treba ga i čuvati i odmarati. Neven kaže da se glas dobro čuva i povremenim ćutanjem i da je na Fakultetu naučio da je pivo dobro za glasne žice zbog B vitamina. Dodaje da je to maksimalno jedno do dva piva dnevno.
Neven prati svoje snove i zacrtao je dokle treba da stigne. To mjesto zove se svjetski nivo i on uporno i strpljivo radi na tome. Životni cilj mu je da kao gost pjevač može da se pojavi u svim operskim kućama. U ovog mladog čovjeka ne treba sumnjati. Treba mu vjerovati, jer je pokazao da može da stigne daleko. Tamo odakle će se njegov bariton čuti u svim dijelovima svijeta. Mi mu vjerovatno ne možemo pomoći, ali možemo mu poželjeti sreću i zdravlja, a sve ostalo će da uradi on, kao što je mnogo toga i do sada sam uradio.
