Srpska pravoslavna crkva i vjernici slave , jedan od najvećih hrišćanskih praznika. U narodu poznat kao Velika Gospojina, praznik je majki i djece.
Majka Božija nadživela je sina, nastavila njegovu misiju i bila svjedok mnogih slavnih događanja. Do kraja života živjela je u Jerusalimu, okružena pažnjom apostola i prve hrišćanske zajednice. Kao što joj je nekad arhangel Gavrilo saopštio da će roditi sina božijeg, tako je sada obavijestio da će se, na ovaj dan upokojiti. Vaznela se na nebo i “predala svoj duh u ruke Spasitelja”.
Prema jednim izvorima, Borodica je živjela 60, prema drugim 72 godine. Praznovanje Uspenja Bogorodice ustanovljeno je 528. godine, u znak sjećanja na pobjedu nad Persijancima. U Grčkoj i Rumuniji, ovo je i državni praznik. Prethodi mu dvonedjeljni post. Slava su grada Pirota i beogradske opštine Barajevo.
Prema vjerovanju Srba, u periodu između dve Gospojine, ili periodu prelaza, važno je obaviti obrede kojima se izražava zahvalnost Bogorodici, zaštitnici žena, za rađanje djece, a zatim za rodnost i plodnost zemlje i stoke.
Za praznike Veliku i Malu Gospojinu običaj je da, naročito žene, poštuju veliki broj zabrana, koje se odnose na obavljanje poslova u kući i oko nje. Isto tako danas nije dobro išta raditi rukama, naročito poslove sa iglama, ili uopšte započinjati nov posao.
Bogorodica je zaštitnica svega živog na zemaljskoj kugli, a posebno – porodilja i majki. One se u slučaju preke potrebe prvo obraćaju Majci Bogorodici. Njena ikona se nalazi u svakoj kući vjerujućih Srba.
Vjerovalo se da na Veliku Gospojinu, malo sastrugane boje sa njene ikone ili freske, ako se popije razmućeno u vodi, može pomoći kod mnogih ženskih bolesti. Presveta Bogorodica je, prema vjerovanju Srba, zaštitnica bolesnih, pa su za Veliku Gospojinu u Srbiji mnogi bolesnici odvođeni na izvore ljekovite vode da se umiju.
Vjeruje se i da bilje i trave ubrane na Veliku Gospojinu imaju izuzetno ljekovita svojstva. Beru se borovnice i ljekovite trave, a vjeruje da se će one donijeti zdravlje i blagostanje svima u domu.
Proslavljanje Velike Gospojine u Srbiji pratili su vašari na kojima su se ljudi u prazničnom raspoloženju okupljali radi upoznavanja i druženja, ili trgovine. Na vašarima su se momci i djevojke upoznavali, igrali u kolu, a tu su se najčešće i svadbe ugovarale. Jedan sa najdužom tradicijom je u Beogradu, kod ženskog manastira u Rakovici. Slavi se i kao Krsna slava.
