Građani BiH odavno znaju da su im političke vođe nesposobne, a sad imaju priliku da vide i da su im lideri postali slijepci. To su na najbolji način juče pokazala dva člana Predsjedništva BiH.

Džaferović i Komšić su dali i odgovor na pitanje ko i zbog čega koči napredak BiH. Prvo je Šefik Džaferović izašao u javnost i bez imalo stida pozvao visokog predstavnika Kristijana Šmita da reaguje kako bi “odblokirao rad Predsjedništva”. Otišao je, prema OHR-u ponizni Šefik, i korak dalje, pa je tražio čak i smjenu Milorada Dodika, koji je na legalan način izabran od strane građana Republike Srpske. Napominjem legalno izabran.

“Ovo je blokada države, tako da očekujem da međunarodna zajednica i visoki predstavnik preduzmu aktivnosti kako bi se ovo riješilo. Očekujem od visokog predstavnika da pomogne BiH da profunkcioniše, uključujući i smjenu!”

Džaferović je pobrkao lončiće, jer građani očekuju od njega i njegovih pajtosa, prije svih Komšića, koji primaju debele plate i uživaju ogromne povlastice, da riješe problem. Predsjedništvo treba da odblokiraju upravo Džaferović i njegov mentor. Potrebno je da sjednu s Miloradom Dodikom i pronađu rješenje. E, ako je to nemoguće, onda treba jasno reći da ovu zemlju vode nesposobni ljudi.

Naučili su Šefik i njegov mentor da imaju podršku od strane OHR-a i nekih visokih predstavnika, pa su brže-bolje požurili da kažu i Šmitu šta treba da radi. Vjerujem da je njemački diplomata toliko mudar da neće dozvoliti da bude oružje u rukama pojedinaca, čija nesposobnost košta sve građane u BiH.

Nemam namjeru da na bilo koji način branim Milorada Dodika, koji je u prošlosti vukao dosta pogrešnih poteza, ali on je od strane građana Srpske legalno izabran član Predsjedništva i kao takav ima pravo da traži rješenje. Ima pravo da traži dogovor tri naroda u BiH. Eventualna smjena, ne samo Dodika, već bilo kojeg funkcionera, bila bi udar na demokratiju i na izbornu volju građana.

Zoran Milanović i Andrej Plenković iz Zagreba konstantno šalju poruke kako je neophodan dogovor sve tri strane u BiH. Milanović je bio toliko konkretan i jasan da samo oni kojima inteligencija nije jača strana ne mogu da razumiju poruku koja glasi: “Vi nećete slomiti Republiku Srpsku; možemo misliti šta hoćemo, ali ne možemo osuditi cijeli narod”.

Slične poruke stižu i iz Beograda, od strane Aleksandra Vučića. To isto je uradio i turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan, koji je nakon posjete BiH rekao da je Turska spremna da pomogne, ali samo pod uslovom da to žele sve tri strane u BiH i sva tri člana Predsjedništa.

Dakle, identične poruke stižu iz Zagreba, Beograda i Ankare, ali šta to vrijedi kad ih ne čuju Džaferović, Komšić i njihov mentor.

Zanimljivo je da ove “intelektualce” ne zanima ova, da tako kažem, ponuda Erdogana, već trče prema OHR i tamo traže da im visoki predstavnik riješi problem. Vrijeme silovanja demokratije je prošlost i smjene više ne mogu biti rješenje problema, već tako radikalni potezi mogu ovu zemlju otjerati u još već ambis. Sve više sam ubijeđen da Valentin Incko nije po svojoj savjesti na odlasku nametnuo izmjene Krivičnog zakona BiH, već da je to uradio pod pritiscima na pojedinim sarajevskim sećijama.

Bošnjački lideri će morati da uvaže stavove Srba i Hrvata, jer drugog rješenja nema.

Kad pričate s građanima Srpske, onda je lako izvući zaključak da Srbi ne mrze Bosnu i Hercegovinu, ne mrze ni međunarodnu zajednicu ni NATO, ni Bošnjake ni Hrvate. Čak mnogi međusobno i odlično sarađuju. Iste odgovore možete da čujete i od Bošnjaka, od kojih ogromna većina kažu da ne mrze komšije Srbe. Ali zato i jedni i drugi i treći mrze političare poput Džaferovića, Komšića i njihovog mentora Bakira, a na listi omraženih nalaze se još Dodik i Čović.

Neko je davno rekao da ako ubijete jednog čovjeka vi ste ubica, a ako ubijete čitav narod, onda ste političar. Narodi u BiH jesu ubijeni, ali u pojam, i ostali smo bez dostojanstva. Zato svi zajedno moramo da natjeramo političare da sjednu i razgovaraju o budućnosti svih nas. Ako to nisu sposobni, sve ih treba poslati na političku deponiju. To moraju da urade građani, a ne OHR i visoki predstavnici.

Izvor: Srpskainfo