Raković je naglasio da nasuprot tom ekstremizmu stoji vladika Joanikije koji neprestano šalje poruke ljubavi i pruža ruku bratskog pomirenja, ali tu ruku ekstremisti nemaju nameru da prihvate

Istoričar dr Aleksandar Raković kazao je danas u intervjuu za N1 televiziju da je Milo Đukanović jedini predsednik u svetu koji poziva na pobunu protiv države kojoj je još uvek na čelu. S tim u vezi, kazao je Raković, Đukanović u nedelju dolazi na Cetinje kako bi homogenizovao ekstremiste koji najavljuju da će nasiljem sprečiti ustoličenje mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija.

Raković je naglasio da nasuprot tom ekstremizmu stoji vladika Joanikije koji neprestano šalje poruke ljubavi i pruža ruku bratskog pomirenja, ali tu ruku ekstremisti nemaju nameru da prihvate. Važan gest, u smislu pomirenja, je i odluka Srpske pravoslavne crkve da zbog bezbednosnih rizika ustoličenje u Cetinjskom manastiru bude održano u uskom crkvenom krugu, bez prisustva vernog naroda i visokih svetovnih zvanica.

Kada je reč i istorijskom kontekstu, Raković je pojasnio da je Srpska pravoslavna crkva, pod svojim imenima, od 1219. u kontinuitetu prisutna u Crnoj Gori i da su ustoličenja u Cetinjskom manastiru bila svečani događaji u vreme kada je Crna Gora sa sedištem na Cetinju bila nacionalna država srpskog naroda, a njena Crkva svetosavska. To se, nažalost, sada promenilo jer je Srpska pravoslavna crkva sačuvala svetosavski karakter, ali je cetinjsko stanovništvo za oko 100 godina, pa i manje, potpuno konvertovalo iz srpskog u antisrpski identitet.

Ostaje da se vidi, iskazao je bojazan Raković, da li će Krivokapićevi bezbednosni organi biti u stanju da obezbede mir na Cetinju ili će se pokazati da su Đukanovićeve i Veljovićeve poluge u crnogorskoj policiji toliko jake da mogu ugroziti Cetinjski manastir i bezbednost oko 40 episkopa na čelu s patrijarhom Porfirijem.

Raković je na kraju posebno podvukao da je Republici Srbiji suštinski stalo da se održi mir na Cetinju, jer je reč i o bezbednosti Srpske pravoslavne crkve i srpskog naroda Crne Gore, ali i sigurnosti u našem okruženju: posebno u Crnoj Gori, Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini.

Izvor: IN4S