“Patrijarh srpski Porfirije do sada je pokazao da je dostojan naslednik svojih prethodnika, pa kolumna Željka Ivanovića neće dotaći ništa od željenog, ni istoriju ni svod nadahnutog i britkog svjedočenja o ljudima i događajima”, poručio je Danilović
Piše: Goran Danilović
Najbolji srpski patrijarh je upokojeni bez obzira o kojem se radilo.
Najveći problem srpskih patrijaraha je to što su srpski – sve ostalo bi im se i moglo oprostiti.
Željko je prekjuče udario po patrijarhu Porfiriju stavljajući ga na listu neprebrojnih koje je isecirao „loveći zmajeve“ neslično Hoseiniu. Čemu taj potrošeni obrazac?
Otkud taj prizemni motiv?
Povod i namjera, uzgredni psovački ritam i prostakluk, gori su od rečenog.
Mula Porfirije?
Patrijarh je, valjda, kriv zbog toga što nije znao da je i Željko Vasojević ali da nije Srbin? Nije ni Crnogorac, a opet, jeste ovaj drugi i to sto odsto? Neko od počivših patrijaraha ili mitropolita trajno mu je „omrazio“ srpstvo, a Đukanović ga je i pored svega apsolutno utvrdio u crnogorstvu?
Željko nije slušao besjedu – neko od prijatelja kolumnista mu je prepričao. Tako je zbog nečega, zbog neke „natruhe“ ili panjkanja pokazao kivnost prema Patrijarhu, ali i hrvatskim ljevičarima, više, čak, nego prema Mojsiju Zečeviću jednom od njegovih biranih Vasojevića?
Istini za volju, da je živ, Mojsije bi danas trunuo u zatvoru zbog vjerske netolerancije i to u istoj ćeliji sa Vladikom Radem. Iz „građanske“ vizure Željko ih ne bi branio, mada, ni oni se ne bi žalili na sudbinu. Imam pouzdanu slutnju ko bi bio Karađoz u tom kazamatu. Našli bi ga u užem krugu dokazanih iz ovog „građanskog“ dijela naše većine.
Elem, što ne bi rekli u Vasojevićima, mene brine Željkova ostrašćenost i priziranje „Srpskog sveta“ tamo gdje nije pomenut ni jednom, čak ni kroz „udaljenu sumnju“. Brine me i što proziva Bečića i Abazovića koji nisu bili prisutni koliko ni on, i to istom uzavrelošću kojom zamjera Patrijarhu što je govorio o onome o čemu nije? Zašto je, uz sve nerečeno, Željko „pripucao“ i na mitropolita Joanikija nazivajući ga đilkošem, stvar je već neukusa ili kakvog prizemnog mrziteljskog poriva koji se ne omakne, nego čuči u dijelu somatskog za koji su do sada bile specijalisti samo Tamara i Mirna Nikčević.
Najuspjeliji Željkovi tekstovi bivali su oni o Milovim političkim egzibicijama – o rokenrolu i Crkvi, međutim, đavo popio. Vrcavost misli je zamijenjena uredljivošću i nažalost neskrivenom mržnjom.
Đukanović je koliko juče kazao: „svakog Srbina doživljavam kao najboljeg Crnogorca“ i, potom, nepreobrazi se ni gora ni voda. Da je Patrijarh Porfirije kazao: Svakog Crnogorca doživljavam kao najboljeg Srbina, Željko bi mu zabranio ulazak u Crnu Goru kao Duško Marković Bećkoviću zbog sklonosti da pjeva i plače nad sudbinom vlastitog naroda u trenucima u kojima je trebao samo da ćuti i gleda. Čak i oni s Belvedera znaju da su Vasojevići srpsko pleme, izuzev Željka koji je aplemeničan. I onaj Muhović koji je nedavno „strijeljao“ Njegoša posvjedočio bi to i alalio iz jedan u jedan.
Ipak, i pored svega, smatram da su jedna kolumna i jedan kolumnista, pa makar bio i vlasnik Vijesti, mali izazov i previše prizemna stvar da se sa njim i njima ne raspravimo gdje god, pa i na njihovom terenu.
Pridati toliko naše narodne pažnje jednom uvredljivom i psovačkom tekstu nije vrijedno. Poštujem i revolt „otpraćivanja“ ali kao predstavnik skromnih ljudi koji dobro pamte morao bih prethodno krvnički zaratiti sa nekima iz „naše koalicije“ koji su „prenajedeni“ srpskih mandata, do danas nastavili da pljuju i po Srpskoj Crkvi i po njenim velikodostojnicima.
Ne zaboravljam ni one „bratske medije“ koji su počivšeg Mitropolita izlagali ruglu i optuživali za izdaju do posljednjeg trenutka njegovog života.
Patrijarh srpski Porfirije do sada je pokazao da je dostojan naslednik svojih prethodnika, pa kolumna Željka Ivanovića neće dotaći ništa od željenog, ni istoriju ni svod nadahnutog i britkog svjedočenja o ljudima i događajima.
Ima ona narodna koja kaže nešto o đilkošu pored puta koji svakoga đilkoši, a sebe ne vidi. Možda i nije o đilkošima ali ja bih se zakleo da jeste.
