Humanost je njegovo drugo ime, a do sada je spasio život 11 ljudi. Zbog podviga i iskazane humanosti dobio je 51. priznanje i brojne zahvalnice. Ovo je priča o četrdesetdvogodišnjem Zoranu Mijiću iz Kozarske Dubice.
On je sportski radnik, humanitarac ali sigurno i čovjek sa velikim srcem. Na njegovom putu našli su se ljudi sa povredama glave, srčanim udarom ,oni koji su doživjeli saobraćajnu nezgodu. Pomoći im ili ne, u najtežim situacijama – za Zorana Mijića nije bilo dileme.
– To je bilo šest puta na fudbalskom terenu i četiri teške saobraćajke i jedno dijete sam našao skoro smrznuto, to je bilo kod rijeke Une. Da mi neko kaže da ja sad to uradim ja to ne znam, to je instikt, gdje sam se god zadesio prvi sam uletio – priča Mijić.
Njegova djela i humanost, godinama su punila medijski prostor. Mnogi su pisali o čovjeku koji se na destine puta našao na mjestu gdje je nekome bila potrebna pomoć. Kaže da mu je najdraže da su svi kojima je pomogao živi i zdravi.
– Niti sam ja doktor niti sam ja medicinski radnik, ali eto hvala Bogu uspio sam u tome, ali sve i jedan slučaj što sam imao svi su živi i zdravi i zato sam najsretniji – dodaje Mijić.
Zbog svega, sasvim zaslužno, dobitnik je Medalje zasluga za narod ,te brojnih priznanja, kako od institucija, tako i pojedinaca.
