U Republici Srpskoj ne postoje podaci o učešću djece u igrama na sreću, štetnom djelovanju koje ono ima po njih, niti o subjektima zaštite.
Ovo je zaključak istraživanja koje je objavio ombudsman za djecu, uz preporuke Vladi i resornim ministarstvima da analiziraju – mogu li objekti koji organizuju igre na sreću biti u bizini vaspitno- obrazovnih ustanova.
Počne tiketom iz radoznalosti, a završi navikom koje se nije lako riješiti. I ne bira godine, pa se sa ovisnošću o igrama na sreću bore i 15-ogodišnja djeca. Јedan od njih kaže: “Bilo je i dobitaka i zarade baš brzo. Al’ to i brzo ode. Onda nakon nekog vremena nema nikako. Nisam onda imao ni džeparca za školu, ni ništa.”
Stručnjaci kažu – to su prvi znaci da nešto nije u redu.
– Čim odem u školu uđem u taj kafić. Јa moram moram odigrati barem jedan bingo i tako krene malo po malo. U ugostiteljskim objektima imaju aparati za bingo za sportsko klađenje. imate i preko telefona. U ekim kladionicama ili slotovima i ne pitaju za godine – priča maloljetnik.
A ne bi smjelo tako, jer Zakonom o igrama na sreću kockanje je zabranjeno za mlađe od 18 godina.
Ipak, smatra ombudsman, samo zakonska odredba nije dovoljna.
– Hoćemo da skrenemo pažnju da ova pojava učešća djece i mladih nije sistemski riješena, nije izanalizirana, da je nažalost prisutna – ističe Dragica Radović, ombudsman za djecu Republike Srpske.
Čak 66 djece, od 418 ispitanih u 29 srednjih škola u Srpskoj, priznalo je da povremeno kocka. Neki od njih zajedno sa roditeljima.
U isto vrijeme, navode u instituciji ombudsmana, izvještaj Republičke uprave za igre na sreću pokazuje da se od 2018. godine samo tri prijave odnose na učešće maloljetnika u igrama na sreću.
Ulazak maloljetnika u kladionice nije dozvoljen, ali zakonom, ističu, nije propisana ni udaljenost kladionica od škola.
– Posebno što zakon dozvoljava postavljanje tzv. samouslužnih terminala, aparata koji se postavljaju i u ugostiteljskim objektima, a mlađima od 18 godina nije zabranjen ulazak u ugostiteljske objekte – dodaje Radovićeva.
Zašto je odredba o minimalnoj udaljenosti kladionica od škola izostavljena iz zakona, iz Republičke uprave nisu željeli da komentarišu: “Inspektori Republičke uprave za igre na sreću, u kontrolno-inspekcijskim nadzorima vrše kontrolu prisustva maloljetnih lica kod priređivača igara na sreću, te u tom kontekstu Republička uprava za igre na sreću sprovodi Zakon u punom njegovom kapacitetu.”
Dopuste li klađenje maloljetnicima, radnici i vlasnici ovih objektata rizikuju kazne od 5.000 za odgovorno i 20.000 maraka za pravno lice.
Djeca, kažu, znaju da im klađenje nije dozvoljeno, ali ipak pokušavaju.
– Radnik je tu nadležan da traži ličnu kartu i na taj način dokaže da li lice ima 18 godina – pojašnjava radnik u kladionici Marko Bisić.
Ovisnost o igrama na sreću, upozoravaju stručnjaci, u mozgu pokreće iste mehanizme kao narkotici.
– Imali smo primjer djeteta od 13 godina koji je počeo da kocka i to je izraslo u veliki problem nakon godinu dana ili dvije, pa su ga roditelji doveli na liječenje u naš centar – navodi psihijatar Oleg Grubač.
Liječenje traje dugo, a uz psihoterapiju, nekada je potrebno uključiti i lijekove.
