Redovni profesor ustavnog prava iz Banjaluke Milan Blagojević istakao je da sudije u BiH nemaju pravo da ono što visoki predstavnik nazove svojim zakonom primjenjuju prilikom sudijskog odlučivanja niti da na osnovu tog neprava sude i presuđuju ovdašnjim ljudima.
Blagojević je obrazložio da je suština kriminalnog vladanja visokih predstavnika u BiH, od 1997. godine do danas, u tome da u pravnom pogledu ne postoji nijedan akt koji ih ovlašćuje da u BiH nameću ustave i zakone, niti bilo koji pravni akt na svijetu u kojem bi pisalo da mogu da smjenjuju ljude ili preduzimaju bilo koje druge radnje koje predstavljaju akte vlasti.
On je podsjetio na famoznu odluku Ustavnog suda BiH o tzv. konstitutivnosti naroda u BiH kojom je 2000. godine taj sud sebe pretvorio u ustavotvorca, protivpravno stvorivši svoju normu, kakve nema u Ustavu BiH, pa je na osnovu te svoje norme presudio da konstitutivnost naroda navodno ne postoji samo na nivou zajedničkih institucija BiH, već da mora postojati i u institucijama entiteta.
Na osnovu tog neprava Ustavnog suda BiH, Blagojević je u kolumni za “Glas Srpske” ukazao na to da danas postoji Vijeće naroda Republike Srpske, kao institucija stvorena suprotno Ustavu BiH, u kojem jedino za zajedničke institucije BiH, a ne i institucije entiteta, piše da funkcioneri koji budu imenovani u te zajedničke institucije odražavaju sastav naroda u BiH.
Blagojević je naveo da čak ni u protivpravnim Bonskim zaključcima iz 1997. godine nije rečeno da visoki predstavnik može nametati zakone u BiH niti je rečeno da njegove odluke i mjere imaju ili da mogu imati pravnu snagu ustava i zakona.
On je istakao da su države članice tzv. Savjeta za primjenu mira u BiH i kriminogene strukture OHR-a koje su pripremale tekst Bonskih zaključaka bile svjesne da čak ni taj fantomski savjet ne može sebi dozvoliti luksuz da u svojim zaključcima upotrijebi riječ zakon kao ovlašćenje za visokog predstavnika.
Blagojević je naveo da su zato te kriminogene strukture OHR-a smislile da se u Bonskim zaključcima 1997. godine napišu riječi “obavezujuće odluke i mjere” i da će im to navodno biti dovoljno da poslije toga te riječi tumače tako da navodno znače i mogućnost da visoki predstavnik u BiH nameće ustavne amandmane i zakone.
Međutim, istakao je Blagojević, riječi “odluka” i “privremena mjera” nikada ne mogu imati značenje ustava niti zakona i to je, smatra, najbolji dokaz postojanja kriminala ohaerizma.
Profesor Blagojević je podsjetio da je i u posljednjem tzv. “zakonu o zabrani negiranja genocida” koji je 23. jula nametnuo Valentin Incko, visoki predstavnik iznosio da mu to navodno omogućuje tačka XI2. Bonskih zaključaka iz 1997. godine, iako oni za to ne pružaju osnov.
– Zbog toga je riječ o istinskoj laži i izopačenosti kojima su pribjegavali visoki predstavnici u BiH da bi prikrili sopstveni kriminal – istakao je redovni profesor ustavnog prava iz Banjaluke Milan Blagojević.
