Područno odjeljenje Osnovne škole “Sveti Sava” u selu Dobrelji, pohađaju samo četiri učenika.
Oni se razlikuju umnogome od onih u velikim školama, jer im je učiteljica i više od pedagoga. Ona je prijateljica i roditelj a svoje đake, male drugare, svakodnevno vozi od kuće do škole.
Četiri godine, svaki dan učenica Tijana Popadić od kuće do škole ide sa svojom učiteljicom Milenom Zirojević. S obzirom na to da iz svog sela Tijana nema odgovarajuću autobusku liniju do Dobrelja, ulogu vozača preuzela je učiteljica.
– Učiteljica je baš dobar vozač, idem svako jutro sa njom, ljepše mi je s njom nego da idem autobusom – priča Tijana.
Igrom slučaja, prevoz do škole danas nije imao ni Aleksandar Lažetić. Zato je učiteljica Milena na posao krenula ranije. Svojim automobilom svratila je u selo Gareve po malenu Tijanu, a potom se uputila do Aleksandra.
Tolika je ljubav i žrtva učiteljice Milene prema djeci i školi. Priznaje, ništa joj nije teško kada je u pitanju budućnost i školovanje njenih učenika. Svakoga od njih doživljava kao sopstveno dijete.
Iako područno odjeljenje u Dobreljima pohađaju četiri učenika, Tijana i Aleksandar jedini su prisustvovali nastavi prilikom posjete ekipe RTRS-a.
Bez obzira na mali broj osnovaca, nastava zahtijeva kompletnu pripremu. Prednost područnih škola, kaže učiteljica, je što svakom učeniku može da posveti dovoljno pažnje. Za vrijeme boravka u školi, preuzima ulogu roditelja.
– Prije početka nastave mi se prvo ispričamo, oni mi kažu šta su radili prethodni dan, da li su bili negdje na rođendanu, jesu li kupili nove patike i slično. Takav odnos u većem razredu ne bismo mogli da izgradimo, a i mi ovdje nismo ograničeni školskim zvonom – priča učiteljica Milena.
A poslije časova ista slika kao i na početku dana, ali u obrnutom smjeru. Put ih opet zajedno vodi nazad, do kuće. I tako ponovo i narednog dana.
