Mitropolija crnogorsko-primorska saopštila je da novim rješenjem Uprave za katastar i državnu imovinu, kada je riječ o Cetinjskom manastiru, nije ostvareno niti stečeno nikakvo novo pravo, već je samo ispravljena greška unosa podataka iz rješenja u katastarsku evidenciju.
Mitropolija ukazuje da je osporavanje legitimnih i zakonskih prava MCP duži niz godina bilo normalizovano u Crnoj Gori, pa se danas svaki korak kojim se neko neprikosnoveno pravo priznaje Crkvi kod dijela javnosti posmatra kao nekakvo naročito privilegovanje Mitropolije.
“Zakon je za svakoga zakon.” Opšti imovinski zakonik Crne Gore
Osporavanje legitimnih i zakonskih prava Mitropolije crnogorsko-primorske je duži niz godina bilo normalizovano u Crnoj Gori, pa se danas svaki korak kojim se neko neprikosnoveno pravo priznaje Crkvi, kod jednog dijela javnosti posmatra kao nekakvo naročito privilegovanje Mitropolije. Kriminalizovanje svakog zahtjeva Mitropolije u pogledu ostvarenja njenih prava je ništa drugo nego diskriminacija i širenje vjerske netrpeljivosti.
Rješenjem nadležne Komisije za izlaganje KO Cetinje I br. UP I 05-915 od 11.4.1996. godine je utvrđeno da je Cetinjski manastir (odnosno, kako je tamo navedeno, Manastir Sv. Petar) nosilac prava svojine nad svim objektima u Listu nepokretnosti 915, u kojem je vodi i sam manastir.
Međutim, to pravo nikad nije unešeno onako kako je utvrđeno rješenjem, već je upisano samo pravo korišćenja bez oznake nosioca prava svojine.
Uprava za katastar i državnu imovinu je na naš nedavni zahtjev za ispravku greške donijela, po našem mišljenju, zakonito i pravedno rješenje i naložila da se u tom Listu evidentira pravo svojine, utvrđeno rješenjem iz 1996.
Novo rješenje uopšte nije tretiralo pitanje vlasništva nad zemljištem, na kojem i dalje, neustavno, Prestonica Cetinje figurira kao nosilac prava svojine, dok je nosilac prava korišćenja Manastir Sv. Petar.
To stanje je novijeg datuma, tek od 2005. godine, što je prvi put u istoriji da se Prestonica Cetinje pojavljuje kao nosilac prava svojine na zemljištu na kojem se nalazi manastir, ali i na HILjADAMA parcela privatnih vlasnika na Cetinju.
Sve u svemu, ovim rješenjem nije ostvareno niti stečeno nikakvo novo pravo, već je samo ispravljena greška unosa podataka iz rješenja u katastarsku evidenciju.
Oni koji javno negoduju protiv legitimne i zakonite odluke donijete u zakonskoj proceduri, podsjećamo da ova zemlja ima svoje institucije i propise.
Ovo rješenje koje im smeta, kao uostalom i svako drugo, podložno je provjeri drugostepenih organa, a potom i nadležnih sudova.
Mitropolija je u prethodnom periodu bila prinuđena da vodi postupke i više godina da bi dokazala svoja nesporna prava. U velikoj mjeri je u tome i uspjevala, blagodareći nezavisnim i pravdoljubivim pojedincima u državnim organima i sudovima, koji su odoljevali pritisku režima donoseći odluke po pravdi i sopstvenoj savjesti.
Nažalost, bilo je mnogo onih koji su za Mitropoliju imali posebne i, po nju, nepovoljne aršine.
Mitropolija ne traži niti dobija bilo kakve privilegije u odnosu na sve bilo kojeg nosioca prava svojine. Zahtijevamo i očekujemo samo ravnopravnost sa ostalim Crkvama i vjerskim zajednicama, kao i sa svim drugim nosiocima prava svojine.
Ekstremizam koji bi prijetio nasiljem samo zato što neko ostvaruje svoja legitimna i Ustavom i zakonima garantovana prava, kao što je pravo svojine u ovom slučaju, potpuno je neprihvatljiv za Mitropoliju.
“Pravdi je nasilje najgori protivnik.” Opšti imovinski zakonik Crne Gore
