Gost sedme emisije „Oči u oči – objektivno“ koju realiziju Banjaluka.net i Elta TV je Momčilo Antonić poslanik SNSD u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

“Samostalnosti koju mi zagovaramo u skladu je sa Ustavom BiH, tj. Dejtonskim mirovnim sporazumom. Želimo samostalnu Republiku Srpsku u okviru dejtonske BiH, a zašto su neki pokušali da od dejtonske zajednice BiH dođu do unitarne BiH, to je njihov problem”, poručio je Antonić

Aktivni ste na društvenoj mreži Tviter i nekako sve to što napišete ima odjeka u javnosti, portali i mediji to prenose. S obzirom da ste poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, kako komentarišete odluke o ukidanju Agencije za lijekove BiH i prestanak važenja odluka koje su donosili visoki predstavnici na teritoriji Republike Srpske?

ANTONIĆ: Kada je u pitanju odluka za ukidanje Agencije, to je naša nasušna potreba. Vidjeli smo da su nas doveli u nekakvu situaciju, gdje propisujući određene pravilnike favorizuju jednog proizvođača, a s druge strane taj proizvođač nema dovoljne zalihe medicinskog kiseonika ni za jednu bolnicu, niti klinički centar Sarajeva. Ostavili su nam situaciju da se zbog tih njihovih pravilnika ili  krše pravilnici, kako oni kažu zakoni, ili da se ne snabdijevamo kiseonikom uopšte, da bolnice ostaju bez kiseonika. Čuli smo izjave direktore bolnica da su oni spremni na taj rizik i da će oni, ukoliko je potrebno, rizikovati lični komoditet, ako treba i krivično odgovarati, ali da pacijenti dobiju kiseonik. Cijela ta afera je smišljena da produži emociju kod našeg naroda, koju je izazvala nekada „Pravda za Davida“. Vidjeli smo da je gradonačelnik Banjaluke rekao da se tu desio zločin protiv čovječanstva i naravno da je unio nemir među narod. Ljudi su mislili da ih neko truje, što apsolutno nije istina. Isti kiseonik se koristi desetinama godina, ali oni su izabrali trenutak i interesantno je da se to dogodilo dan nakon što je Ustavni sud donio odluku da šume Republike Srpske više nisu od Republike Srpske, nego BiH. Dan nakon toga oni su digli tzv. aferu „Kisonik“ da bi našu javnost u Republici Srpskoj više fokusirali na naše unutrašnje stvari, navodne unutrašnje afere, nego na stvarne afere sa kojima se suočava Republika Srpska.

Znači mislite da je to u potpunosti politizacija?

ANTONIĆ: Čista politizacija i to će se dokazati. Meni je drago da su podnesene krivične prijave i sa jedne i sa druge strane. Treba da budu, jer ako je neko kršio zakon i ako je neko stvarno trovao ljude, što je apsolutna glupost po mom mišljenju, treba da odgovara. Takođe, činjenica je i da neko radi na dehumanizaciji ne samo političkih lidera, već i kompletnog SNSD, što je matrica koja djeluje i u Srbiji i u Republici Srpskoj.

Govorili ste da imate informacije da ljudi na kliničkom centru sada odbijaju kiseonik..

ANTONIĆ: Tačno.

Jesu li to provjerene informacije?

ANTONIĆ: Jesu provjerene informacije. Svi mi imamo nekog na kliničkom centru, od portira, sestre do doktora i ljudi su mi govorili da pacijenti skidaju maske, da dolazi rodbina da pita da donese nekakav svoj kiseonik.Vidjeli smo da kiseonik dolazi u cisternama, da se skladišti u jedno veliko zajedničko spremište, a onda se cijevima razvozi u sobe. Taj isti kiseonik je primao i Branislav Borenović i Milorad Dodik i tad nije bio problem. Naravno zato što uopšte nema problema sa kiseonikom. Na kraju krajeva i laboratorija je pokazala da je čistoća kiseonika 99,9 odsto. Kada je gradonačelnik Banjaluke to objavio meni je to zvučalo monstruozno. Nisam mogao da se suzdržim i morao sam da komentarišem na Tviteru, kao laik, kao što je i većina ljudi koja se ne razumije..

Većina medija je prenijela taj Vaš komentar. Šta ste tačno rekli?

ANTONIĆ: To je čisto spinovanje. Ljudi su govorili da sam ja rekao da je O jednako O, da su isti medicinski i industrijski kiseonik. Ja sam samo postavio pitanje, u startu se ogradivši, rekavši da imam jako skromno znanje kada je u pitanju hemija, ono što znam iz osnovne škole, kao i većina nas. Pitao sam može li mi neko objasniti razliku između medicinskog i industrijskog kiseonika. Rekao sam da može i gradonačelnik, jer se očigledno on razumije. Prvi komentar bio je od Siniše Vukelića, člana uprave BH novinara i predsjednik Kluba novinara Banja Luka i vlasnik jednog portala. On me je poslao na gugl pretragu, ja sam pročitao i vidio sam da je to  stvar čistoće, da industrijski  kiseonik ima jedan odsto nečistoću, a medicinski pola postotka i manje. Ja sam mu se zahvalio i rekao da ukoliko je neko prekršio zakon i treba da odgovara. Međutim, prvo su mediji iz Federacije, koji su htjeli da dignu aferu na viši nivo spinovali tu moju izjavu i napisali da sam ja rekao da je to isti kiseonik, te da nije sporno što su ljudi uzimali industrijski kiseonik, što je apsolutna glupost. Isti kiseonik se koristi i u Republici Srpskoj i u Federaciji. Nismo vidjeli da se kod njih digla afera. Znači, neko je planski digao aferu baš u momentu, dan nakon što je Ustavni sud zajedno sa tri stranca i dva Bošnjaka preglasao Srbe i Hrvate i rekao da šume Srpske više nisu šume Srpske.

Kada govorimo o aferama, politizacijama.. Napisali ste i da bi Republika Srpska prošla isto kao Kosovo..

ANTONIĆ: Tačno. Istorijska činjenica je da je naš narod kad god nije imao svoju zemlju i nije upravljao sam sa sobom bio maltretiran, protjeran ili ubijen. Upravo je to ono što se dešava na Kosovu, gdje tzv. kosovske snage Rosu, policija koja ima blindirana američka i jako opremljena vozila, konstantno maltretira ljude na Kosovu želeći da se oni isele. Kosovo nije izgubljeno, ono je oteto. Oni znaju da je oteto i da će doći vrijeme kada će biti vraćeno, a da je jedini način da se ne vrati da Srbi odu sa Kosova. Iz tog razloga oni uporno rade na svakodnevnim maltretiranjima Srba i uskraćivanjima osnovnih prava da ih protjeraju sa Kosova, kako bi ga lakše uzurpirali. Naravno, naš narod na Kosovu je toga svjestan i ja im ovom prilikom pružam podršku da istraju. Nije lako, svakodnevno je maltretiranje, ali isto tako to su ljudi koji su manje više navikli. Ono što je ohrabrujuća činjenica, što možda malo javnosti zna, je da danas srpske porodice na Kosovu imaju više djece u prosjeku, nego albanske. Tako da, doći će vrijeme kada će Kosovo biti vraćeno i toga su svjesni svi oni koji su ga oteli, a koji konstantno sada krše Rezoluciju Savjeta bezbjednosti 1244, koja garantuje ljudima na Kosovu da će živjeti mirno i da će biti zaštićeni. Konstantno se krši i niko se o tome ne oglaša. Oni su svjesni da ćemo mi Kosovo vratiti osim u slučaju da se svi Srbi isele iz Kosova.

U tom kontekstu rekli ste da samostalnost Republike Srpske nema alternativu. Često se pred izbore pominje samostalnost Republike Srpske. Je li i to u jednu ruku politizacija?

ANTONIĆ: U politici je sve proces, ništa nije jedan dan. Ako pričamo o samostalnosti koju mi zagovaramo, ona je sva u skladu sa Ustavom BiH, tj. Dejtonskim mirovnim sporazumom. Mi ne tražimo ništa, ni više, ni manje. Želimo samostalnu Republiku Srpsku u okviru dejtonske BiH, a zašto su neki pokušali da od dejtonske zajednice BiH dođu do unitarne BiH, to je njihov problem. Mi smo konstantno upozoravali na to da će te odluke visokog predstavnika koje idu na štetu Republike Srpske i Ustavni sud koji konstantno preglašava zajedno sa strancima i Bošnjacima druga dva naroda i ukida im njihova prava, jednoga dana doći na naplatu. Mislim da je stvoren ambijent da se vratimo na izvorni Dejton i više niko ni u Evropi, niti u svijetu, ne vjeruje u ovakvu BiH. Jednostavno ona ne funkcioniše. Imate slučaj da hoćete da gradite hidroelektrane, gdje cijeli svijet podržava obnovljive izvore energije i izgradnju hidroelektrana, da se gase termoelektrane i onda tu izgradnju osporava tamo neki zajednički nivo BiH. Recimo, aerodrom u Trebinju. Kome smeta aerodrom? Kome smetaju hidroelektrane i energetski potencijali? Samo onima koji su destruktivni. Tako da već je svima jasno da BiH ne funkcioniše. Vidjeli ste da se pojavio tzv. „non pejper“ i sad se vidi da to nije bila samo ‘šuplja priča’, već da to stvarno ima uporište u EU i da cijela Evropa gleda šta će sa BiH, da je BiH problem i da mora doći do nekog rješenja. Moje mišljenje je da je jedino logično rješenje da se vratimo na izvorni dejton, gdje je Republika Srpska dosta samostalna, te da se omogući Hrvatima u BiH da imaju svog legitimnog predstavnika. Očigledno je da ovdje bošnjačka strana sa određenim dijelom Međunarodne zajednice želi da upravlja sa druga dva naroda, a zbog čega se na kraju krajeva i zaratilo na ovim prostorima.

Mladi ste ušli u politiku, član ste SNSD, pomenuli ste na početku i krenuli smo sa aferom „Kiseonik“. Tada ste pozivali i na hapšenje gradonačelnika. Kako gledate na njegovo vođenje grada, generalno?

ANTONIĆ: Ja ću biti surovo realan. Mi smo generacijski približni i zajedno smo ušli u politiku i postali odbornici i svjestan sam našeg neznanja i koliko mi još moramo učiti da bismo došli na neki zadovoljavajući nivo. Jednostavno morate ići stepenicu po stepenicu. Kada smo postali odbornici, bez obzira koliko imali predznanja, ja sam imao bolje obrazovanje nego on, ali opet su to neke stvari koje se ne mogu naučiti ni u školi, niti na fakultetu. Sada, kada je on gradonačelnik Banjaluke osjete se sve anomalije koje on ima kada je vođenje grada u pitanju. On nije vodio bilo šta da bi mogao voditi jedan grad, pogotovo ne glavni grad Republike Srpske. To se osjeti. Svakodnevno mi ljudi koji rade u Gradskoj upravi govore da se ni 15 odsto posla ne radi kao što se radilo za vrijeme Igora Radojičića, a i sami smo svjesni toga. Prva kiša, vidimo ogromne gužve, da li se poštuje Strategija razvoja saobraćaja u Banjaluci? Imate strategiju koju smo usvojili još dok sam i ja i on bili odbornici, a gradonačelnik Radojičić, koja je imala planove kako razvijati saobraćaj u Banjaluci, obzirom da se iz godine u godinu povećava broj auta. Sada to niko ne radi, niko se ne bavi strateški gradom, sve je narodski rečeno na ‘Ho ruk’. Sjetimo se samo njihove kampanje koja je obaćavala sve i svašta. U 21. vijeku nemate vodu, nemate kanalizaciju, tada je to populistički izgledalo, pa se stvarno zapitate: ‘E 21. vijek stvarno nema to’. Mi moramo biti svjesni ograničavanja budžeta. Gdje ta kanalizacija koju je on uradio? Prošla je četvrtina mandata, nije ni metar kanalizacije i vodovoda uradio. Ponaša se kao da je opozicioni političar, a ne da je čovjek koji vodi grad. Istraživanje govori da 50 odsto ljudi koji su glasali za njega, sada mu ne bi dalo podršku.

Jednom ste u izlaganju u Narodnoj skupštini Republike Srpske rekli da imate dokaz da su Vam se javljali ljudi koji su mobingovani u Gradskoj upravi?

ANTONIĆ: Tačno. To je istina i to se vidi. Imate ljude koji su dobili otkaz, koji su sada na sudu i vratiće ih sud. To je činjenica, a dokaz imam.

Ko ih mobinguje?

ANTONIĆ: Mobinguje ih gradonačelnikovog tima, da sada nikoga pojedinačno ne prozivam. Ima čak i snimak, pretpostavljam da će izaći.

Snimak o čemu konkretno?

ANTONIĆ: Konkretno o mobingu unutar gradske uprave. Nekome je rečeno da treba otići na mjesto sa manjom platom zato što je došla nova vlast i da je bolje to nego da dobije otkaz. Ja nisam pristalica toga, niko ko dobije vlast ne treba da računa da će to biti dovijeka. Niko ko je vlast ne smije da maltretira zaposlene koji su simpatizeri ili pristalice neke druge političke opcije. Svaka vlast će proći, pa i ta njihova u Gradskoj upravi. Je li sada mi kada dođemo sljedeći put na vlast u Banjaluci treba da tjeramo njihove ljude i kadrove?  Ipak su to ljudi koji imaju svoje živote, imaju kredite i žive od tih plata. Takve stvari, po mom mišljenju u najmanju ruku nisu ljudske. Tako da će se polako jedna po jedna anomalija u vođenju grada otkriti.

Imali ste direktan sukob sa Ivanom Begićem. Tada se niste pokajali, niti izvinili. Sada?

ANTONIĆ: Ne znam zašto bih. Ako ga moram komentarisati, on je momak koji redovno ‘mlatara’ nekakvim krivičnim prijavama, na kraju će Tužilašto morati raditi samo za njega, da bi on svoje frustracije liječio. On je momak koji se predstavljao da je neko ko dolazi iz siromašne porodice, da su roditelji prodali stoku da kupe njemu odijelo. Danas je to momak koji ima više portala, što piše i u njegovoj zvaničnoj biografiji. Nedavno je firma, čiji je on vlasnik, kupila još jedan portal, Insajder.in. Ima marketinšku agenciju, vozi auto koje vrijedi preko 50.000 KM i  sve to od odborničke naknade koja je 700 KM mjesečno. To se sve zna, to svi u Banjaluci vide. Neka mi to neko objasni. I onda on često koristi te svoje portale da bi ‘olajavao’ ljude, čak i njihove porodice. Svako ko ima bilo kakav prefiks SNSD je maltretiran od njega i njegovih portala, a između ostalih i ja i moja porodica. Ja sam planski htio da ga uvrijedim i htio sam da se zna njegov način djelovanja. Ja i dan danas vjerujem da je njegovo djelovanje antisrpsko i to znaju ljudi u politici, ko su njegovi mentori i na koji način on djeluje. Koja je potreba jednog momka, koji se u Banjaluci predstavlja kao hrvatski političar, da skida plakat Dodika i Vučića, legitimno izabranih Srba sa najviše glasova? Koja je potreba jednog hrvatskog političara da svakodnevno napada institucije Republike Srpske, prvenstveno MUP RS i RTRS?  Tako da je to njegovo političko djelovanje u najmanju ruku zlonamjerno prema nama. Možda ja nisam bio svjestan težine neke riječi, ali to što sam ja rekao da je on irvas, pa njega je tako nazvao gradonačelnik. To što sam rekao da je ustaške krvi možda jeste teška riječ, ali je činjenica da on dolazi iz krajeva kod Prijedora gdje postoje dokumenti da su Begići iz tog kraja bile ustaše. U arhivi Republike Srpske postoje knjige koje svjedoče o njihovim tadašnjim nedjelima. Ja ne želim da on nosi breme svojih predaka, ali sam htio da povučem paralelu. Na kraju krajeva, možda ja nisam bio svjestan težine riječi koju sam rekao, ali on je protiv mene podnio krivičnu prijavu i ja se moram braniti na sudu. Moram reći da ne postoji uopšte takav slučaj u Tužilaštvu i na sudu. Kada sam konsultovao advokata rekao mi je da nikada nije podignuta optužnica za tako nešto. Ja tada možda nisam bio svjestan, ali on je itekako bio svjestan kada je odbornike skupštinske većine nazvao fašistima. On je podnio krivičnu prijavu protiv mene i nakon toga rekao da su odbornici SNSD fašisti. Sada ćemo da vidimo da li će Tužilaštvo odreagovati i na koji način.

Vidimo da dolazi do smjene genarcija u politici. Vi ste mladi političar, pomenuti odbornici su mladi. Čini mi se, što su potvrdili i moji dosadašnji sagovornici, da nikada prljavija kampanja nije bila. Pomenuli smo video snimke, krivične prijave.. Kako Vi gledate na sve ovo? Kako predviđate da će ići politički tok i kampanja?

ANTONIĆ: Neko je kod nas, nažalost, uveo rijaliti politiku i dao joj prednost u odnosu na onu suštinsku, koja nam se dešava i o kojoj moramo voditi računa. To su redovni problemi naroda i ne samo to, nego i status Republike Srpske, koji definitivno još nije riješen. Imamo rijaliti politiku i rijaliti političare koji su postali interesantniji i zanimljiviji, jer mi ovdje nemamo naše rijaliti programe, pjevače, estradu i onda je sve u politici postalo rijaliti, što je loše. Ovo je četvrta kampanja u kojoj ja učestvujem, dva puta sam bio kandidat, dva puta sam bio aktivista i mogu reći da je kampanja iz godine u godinu prljavija i sve više se uzima porodica pojedinaca, što je loše. Mi živimo u malom gradu, relativno maloj sredini. U Banjaluci živi 200.000 ljudi, a u Republici Srpskoj samo milion. Svi o svima manje više sve znaju i mogu saznati u roku od 10 minuta. Bolesno je da se bilo ko etiketira od porodice i da mu se stavlja meta na čelo. Očigledno da to niko ovdje nije smislio,  te da je to jsmislio neko iz vana, jer se ista stvar dešava i u Srbiji. Imate dehumanizaciju članova porodice predsjednika Dodika i dehumanizaciju porodice Aleksandra Vučića. Ista je matrica. U Srbiji hoće da proglase Vučićevog sina nekakvim koljačem samo zato što se nekad zajednički prijatelj od uhapšenih fotografisao sa njim. Ili ovdje kod nas, gdje se pokušava nametnuti da je Igor Dodik krivac za sve što se desi u Banjaluci. Volim se našaliti da kada krene padati kiša, reći će: ‘Ma nije ovo kiša, ovo je Igor Dodik”. Toliko je to postalo zastrašujuće da ja ne znam kako ti ljudi žive. Ja osjetim na svojoj koži, kao član SNSD, tu mržnju koja je zasijana, gdje su mi ljudi na ulici dobacivali fraze koje koristi taj rijaliti političar. Kako da ja odreagujem uopšte? Po mom mišljenju, atmosfera je bolesna, bila je u Narodnoj skupštini, sada je prenesena u gradsku skupštinu. Ne vidim nikakvu korist za običnog čovjeka u toj rijaliti politici, nego kratkotrajno naslađivanje koje nema nikakvu budućnost. Ja vjerujem da će narodu to dosaditi i da će početi više da se bavi svojim svakodnevnim problemima, nego da se naslađuje snimcima i slikama koji će, siguran sam, biti tema bar narednih godinu dana do izbora.

Kako funkcioniše Gradski odbor SNSD? Mislite li da je Vlado Đajić pravo rješenje?

ANTONIĆ: Što se tiče gradskog odbora, on je raspušten nakon izboram, što je logično jer kad neki odbor izgubi on se raspusti i ide se unutarstranačke izbore. Trenutno se odvijaju unutarstranački izbori u Gradskom odboru SNSD Banjaluka. Možda nije korektno da bilo šta komentarišem, dok ne vidimo koja će to rješenja biti. Ni u prethodnom periodu se nisam libio da kažem svoje mišljenje. Ja, kao odbornik SNSD, nisam glasao za dva budžeta Igora Radojičića, jer se nismo slagali. To je kod nas normalno, samo što pojedinci pokušavaju predstaviti da je kod nas autokratija, što je apsolutna laž. I tada sam iznosio svoja mišljenja, javno govorio o neslaganjima sa tadašnjim rukovodstvom SNSD i ukazivao na anomalije, koje su se kasnije ispostavile kao tačne. Još smo u fazi izbora, ali činjenica je da imamo priliv novih članova i to se dešava iz dva razloga.  Prvi je razočaranost trenutnim vođenjem grada Draška Stanivukovića i njegovog tima, a drugi je što se počelo aktivnije raditi na terenu. Naravno da rukovodstvo stranke, radeći ankete najbolje zna kakav je trenutni status SNSD u Banjaluci, te će se na osnovu toga donositi odluke. Vlado Đajić definitivno ima legitimitet, čim je izabran sa 17.000 glasova u Narodnu skupštinu Republike Srpske. On je veliki humanista i više puta imao priliku da prisistvujem kada su mu poslanici i odbornici prilazili, grlili ga i zahvaljivali za usluge koje je on činio prema njima i njihovim porodicama, iako su politički ostrašćeni prema nama. On jeste omiljen, ali ono što ja vidim i što vidi dosta ljudi jeste da je on opterećen. Predsjednik gradskog odbora je jako zahtjevna i nezahvalna funkcija. Činjenica je da su kod nas SNSD svi koji su bili predsjednici gradskog odbora Banjaluka, nakon toga ubrzo se povukli i završili političke karijere.

Nekoliko puta ste pomenuli Igora Radojičića. Bili ste odbornik za vrijeme njegovog mandata. Kako komentarišete njegovo potpuno povlačenje iz politike? Je li to bio logičan slijed ili SNSD ipak treba Igora Radojičića?

ANTONIĆ: To je njegova lična odluka. Ja ga razumijem u smislu da je malo razočaran. Iskreno nisam sa njim imao nekakav vrhunski odnos, iako sam bio odbornik, a on gradonačelnik SNSD. Nismo se slagali oko određenih personalnih rješenja i prioriteta kad je budžet u pitanju. S druge strane, smatram da je on bio vrhunski gradonačelnik i pitanje je da li će i kada Banjaluka imati takvog gradonačelnika. Sve stvari koje su rađene, rađene su dugoročno i strateški postojala je strategija za sve poslove koje radi Gradska uprava. Onda dođe nova vlast i blokira izgradnju mosta. Kome smeta most? Navodno taj most nije prioritet. Naći ćemo sredstva da se uradi taj most, ali postavlja se pitanje kako jedan most nije prioritet. Sada se ništa ne radi planski, tako da je moje mišljenje da je Igor Radojičić bio dobar gradonačelnik. Zašto se povukao, s jedne strane ga razumijem, a s druge strane smatram da je on dobar političar, potreban SNSD i da nije jedino njegova greška što je SNSD izgubio u Banjaluci. Ja sam ubijeđen da je on mnogo bolji, nego neki njegovi saradnici koji su tada bili i da nije bilo potrebe da se on povlači. Tako da, nije to još ništa gotovo. Čovjek se vratio univerzitetskom poslu koji je prije obavljao, a da li će se ponovo politički angažovati ja stavrno ne znam, nisam sa njim razgovarao. Ja ga cijenim kao gradonačelnika i sve ono što je radio, bez obzira što se nismo slagali. Volio bi da se vrati u SNSD i da zajednički radimo za boljitak i pokušamo uspostaviti bolji sistem u Banjaluci, odnosno onaj sistem koji smo započeli.

S obzirom da ste i član Predsjedništva SNSD, je li SNSD spreman za opšte izbore? Očekujete li pobjedu? Da li je koalicija stabilna i da li je uzdrmalo izlaženje DNS i SPS?

ANTONIĆ: Što se tiče SNSD, mi se spremamo za izbore. SNSD je ozbiljna politička stranka i sljedeće godine ubijeđen sam da će biti deseta uzastopna pobjeda SNSD, što na lokalnom što na republičkom nivou, a što nije uspjelo nikome u regionu. Mislim da je potreba da pobijedi SNSD i koalicioni partneri. Što se tiče kandidata, mi smo ozbiljna politička partija i kod nas nije kao u opoziciji da svako i nakon tri godine bavljanja politikom može da bude kandidat za najviše funkcije. Kod nas to ide stepenicu po stepenicu. Vidite da u opoziciji od potencijalnih kandidata imate troje ili četvoro koji su ušli u politiku prije tri godine. Više smo Draško Stanivuković i ja politici od njih, а oni su sada odjednom nekakvi kandidati. Manje više mi znamo ko su kandidati, а moj lični stav jeste da su i Milorad Dodik i Željka Cvijanović opravdali povjerenje građana. Odluka da li će oni biti kandidati je na stranačkim organima, ali mislim da ćemo ući spremni u izbore i ostvariti ubjedljivu pobjedu.

Što se tiče koalicionih partnera, kada je u pitanju DNS i SPS  njihov je problem što imaju slomove unutar svojih redova i što su lideri tih stranaka stavili lični komoditet ispred komoditeta članstva. Teško je jedan dan reći da je vlast odlična i biti dio nje godinama, pa onda drugi dan izađi i reći da ništa ne valja. Teško je to objasniti aktivisti, a kamo li običnom čovjeku. Nisam siguran da su oni prihvaćeni u opoziciji, a nisam siguran ni da je dobar put kojim idu. Mi imamo naše koalicione partnere, zajedničke politike i sve odluke koje mi planiramo donositi u nekom narednom periodu imamo kapacitete unutar naše koalicije. Dobodošli su svi oni koji smatraju da se takve politike trebaju sprovoditi. Očekuje nas dosta izazovan period. Ja ih pozivam da budemo jedinstveni, jer imamo stvari lične i stranačke prirode, a imamo i nacionalno pitanje očuvanja Republike Srpske. Vidjeli smo da kada jedinstveno nastupamo da ostali ostaju bez teksta, da nema reakcija ni stranaca, ni Bošnjaka, niti bilo koga. Takođe ovih dana vidimo da na određene teme opozicioni političari koji su do skoro bili u koaliciji govore identično kao bošnjački političari iz Sarajeva. Mislim da to nije dobro za njih i  još jednom ih pozivan da razmisle o svemi i da zajedno uđemo u ove procese koji su pred nama. Mi smo spremni i da bez njih donosimo odluke, ali bilo bi dobro da smo jednstveni.

(Banjaluka.net/ Elta TV)