Mladi novinari, koji nisu dobili priliku da rade posao u svojoj struci, uz mnogo upornosti, a još više ljubavi, sami su je stvorili.
Trojica momaka i jedna djevojka danas prenose utakmice iz različitih gradova banjalučke regije, čineći ljudima da prvi put iz svojih domova gledaju utakmice lokalnih klubova.
Njih četvoro su se upoznali na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci i kao studenti maštali da jednoga dana prenose emocije sa sportskih događaja.
Nakon što su diplomirali, krenuli su svako svojim putem, u potrazi za prilikom da ostvare snove.
Prepreke na tom putu su ih spojile, pa su zajedničkim snagama postavili temelje na kojima grade budućnost o kojoj su maštali.
David Pavlović, Zoran Kalinac, Marijana Vukmirica i Bojan Trgić dio su ove, sada dobro uigrane ekipe, koja za sedam mjeseci rada broji preko 100 prenosa utakmica.
– Bili su nam potrebni jedan mikrofon i jedna kamera da krenemo u ovaj posao. Svjesni da smo talentovani i da mnogo volimo ovaj posao, znali smo da ćemo ga dobro i profesionalno raditi. Samo je trebao neko da nam pruži priliku. Nismo imali TV, niti radio stanicu, pa je najbolja bila ideja da prenose emitujemo putem jedne stranice na Fejsbuku i na Jutjub kanalu. Svi koji imaju pametne mobilne uređaje, u svakom trenutku mogu da gledaju prenos utakmica i da pišu komentare – priča David Pavlović.
Njihovo zajedničko probijanje na scenu, počelo je nakon prenosa dječijih utakmica u rukometu i malom fudbalu u Prnjavoru. Od tada, otišli su u mnoge opštine i gradove. Najmanju slavu su, za sada, stekli u Banjaluci, jer je, kaže Pavlović, konkurencija velika.
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
– Ova priča je dobro prošla, pa smo tako, do sada prenosili utakmice iz Omarske, Čelinca, Šipova, Kneževa, Gradiške, Teslića, Bosanskih Lužana, Banje Vrućice i mnogih drugih mjesnih zajednica. Svako je uradio ono što je najbolje znao, moja djevojka, Marijana Vukmirica je napravila banere najava utakmica i video-reklamu na osnovu svega urađenog i to smo slali klubovima po cijeloj Republici Srpskoj – kaže Pavlović.
Ističe da su ovom pričom podigli nižerazredni fudbal, futsal, rukomet i košarku na viši nivo, omogućivši mnogim igračima da širokom auditorijumu pokažu svoje bravure i da, pored toga što igraju drugu, treću ili četvrtu ligu, postanu mali heroji i idoli svojih krajeva.
Ipak, takva priča sa sobom nosi i specifične uslove rada, koji, opet, imaju svoju čar.
– Nigdje nemamo komentatorsku kabinu, što ni ne očekujemo, jer je u pitanju nižerazredni fudbal, ali uslovi u kojima radimo su veoma zanimljivi. Neke od utakmica prenosimo sa vatrogasnih kola, pa je situacija posljednji put bila veoma interesantna, jer sam u isto vrijeme snimao, držao kišobran i komentarisao utakmicu, na velikoj hladnoći, dok su vatrogasna kola bila upaljena. Ali ipak, energije nije nedostajalo, pa i pored velike hladnoće, južnoamerički način komentarisanja utakmice je kod svakog gledaoca stvorio topli ugođaj – ponosno se prisjeća Pavlović.
I dok broj utakmica koje prenosi ova mlada ekipa raste, raste i njihova želja, koja se prije mnogo godina uselila u njihova srca.
– Ovo sve radimo iz ljubavi, sa velikom željom da pokažemo da nismo odustali od naših snova, nismo čekali da nam neko da posao, već smo ga sami izmislili i tako otkrili svoj put koji jeste trnovit, ali vodi do cilja, a to je, nadamo se jednog dana, prenos Svjetskog prvenstva u fudbalu – zaključio je Pavlović.
